Nezdrava suradnja u zdravstvu: znanstvena i/ili religijska edukacija medicinskih sestara?

O čemu je riječ ?

Suradnja, kooperacija, kolaboracija-kako to gordo zvuči ! Podrazumijeva ravnopravnost, suodlučivanje i sukreiranje na putu ostvarivanja zajedničkog cilja. Čini se, samo neki isčašen i zadrt um može se protiviti suradnji, bilo među ljudima, bilo među školama, ustanovama, poduzećima, crkvama, državama, za ne ?

Zašto su onda sporazumi o suradnji Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) s nekoliko javnih zdravstvenih ustanova nekima, inače otvorenim, upućenim, odgovornim i općem dobru posvećenim ljudima, zazorni ?

Radi se o sporazumima o suradnji u području znanstvenog istraživanja, visokoškolske izobrazbe i stručnog rada sklopljenim između Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Klinike za zarazne bolesti, KBC Sestara milosrdnica, KB Sveti duh, Dječje bolnice Srebrnjak, KB Dubrava, Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „ Dr.Andrija Štampar i nekolicine drugih javnih zdravstvenih ustanova.

Suradnja HKS sa zdravstvenim ustanovama je, čini se, započela, jer je HKS u šk.godini 2015/2016 započeo sveučilišni studij sestrinstva (preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj) bez vlastitih kadrova, nastavnika-medicinskih stručnjaka. Prema izvedbenom planu studija, teorijsku edukaciju izvode liječnici i medicinske sestre raznih medicinskih specijalnosti iz raznih zdravstvenih ustanova i nastavnici samog HKS. Praktični dio-rad s bolesnicima, obavlja se u suradnim zdravstvenim ustanovama, koje su spomenutim sporazumima postale  nastavne baze HKS.

O kakvoj je znanstveno-istraživačkoj suradnji riječ nije za sada poznato, jer prema informacijama na internetskom portalu HKS-a, Sveučilište ima dopusnicu za izvođenje znanstvenog rada samo u području humanističkih znanosti.

Gdje će HKS i zdravstvene ustanove koje se bazično bave prevencijom, dijagnostikom i liječenjem te rehabilitacijom naći osnovu za stručnu suradnju, također ostaje da se vidi.

Kakvu korist imaju javne zdravstvene ustanove koje su potpisale sporazume o suradnji s HKS, bilo u znanstvenom, bilo u stručnom bilo u obrazovnom području svog djelovanja ? Ili barem u financijskom ? Možda će to netko od odgovornih osoba u zdravstvu jednom otkriti. Do tada, jasno je da je samo HKS na dobitku; dobiva kvalificirane nastavnike, sredstva za izvođenje praktičnih vježbi (tj.pacijente) i prostor za održavanje praktične nastave. I platformu za evangelizaciju.

Postojanje već prilično rasprostranjene znanstvene, stručne i obrazovne suradnje HKS i javnih zdravstvenih ustanova nije bilo poznato javnosti do prve novinarske objave 4.1.2017. u vijestima N1. Nakon novinarskih upita, dan kasnije, 6.1.2017., HKS je izašlo s priopćenjem za javnost

Potom se ta suradnja nešto češće problematizira u medijima, dovodeći se u vezu s dosad zaustavljenim pokušajima HKS-a da uđe na zagrebački Filozofski fakultet. Sam rektor HKS prof.dr.sc. Željko Tanjić već  je suradnju sa zdravstvenim ustanovama dva puta javno branio; jednom u intervjuu s novinarkom Mirelom Bačić 11.01.2017. na N1, a drugi puta u emisiji 1na1 Romana Bolkovića 15.01.2017. Ovaj tekst je još jedan prilog pokušaju rasvjetljavanja specifične suradnje HKS i javnih zdravstvenih ustanova, u dijelu koji se odnosi na sveučilišni studij sestrinstva na HKS-u.

Što je sporno ?

Što je sporno? Sporno je što Hrvatski katoličko sveučilište ne podučava one dijelova medicine koji nisu na liniji s naukom Katoličke crkve ili ih prezentira potpuno suprotno suvremenoj medicini temeljenoj na znanosti i dokazanim činjenicama. Stoga postoji realna bojazan da takva edukacija ne daje medicinskim sestrama sva potrebna stručna znanja i kompetencije. Po završetku ovakvog, religijski determiniranog studija sestrinstva medicinske sestre ne usvajaju velike segmente reproduktivne medicine, neke dijelove palijativne skrbi, neke preventivne mjere i javno-zdravstvene postupke, pa nisu u stanju u potpunosti odgovoriti na zdravstvene potrebe opće populacije.

Osobitosti edukacije katoličkih sveučilišta

Hrvatsko katoličko sveučilište osnovano je 3. lipnja 2006. sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 242, u bivšoj austro-ugarskoj vojarni koju je Katolička crkva iste godine dobila od države u procesu povrata nacionalizirane imovine, kao kompenzaciju za tzv. „Mali Vatikan“ u Martićevoj ulici (25 510 m2 zemljišta). Za izvođenje sveučilišnog studija sestrinstva dobilo je dopusnicu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa krajem 2015.godine.

Hrvatsko katoličko sveučilište je vjersko visoko učilište. Osnivač Hrvatskog katoličkog sveučilišta je Zagrebačka nadbiskupija. Ono je povezano sa Svetom Stolicom preko zagrebačkog nadbiskupa u funkciji Velikog kancelara Sveučilišta, koji pred Sveučilištem predstavlja Svetu Stolicu, a pred Svetom Stolicom Sveučilište. (Statut HKS, čl.50.). Kao i kod ostalih katoličkih sveučilišta diljem svijeta, njegovo djelovanje temelji se na crkvenom, kanonskom pravu i Apostolskoj konstituciji o katoličkim sveučilištima Ex corde Ecclesiae (Iz srca Crkve, Ivan Pavao II, 1990., stupila na snagu prvog dana šk. godine 1991.), a tek „koliko je moguće i prikladno“ (Ex corde Ecclesiae, Opća pravila, paragraf 2.) na civilnim hrvatskim zakonima. Osnivanje i funkcioniranje Hrvatskog katoličkog sveučilišta također je našlo svoje uporište i u Ugovorima koje je naša država sklopila sa Svetom stolicom o suradnji u području odgoja i kulture i o pravnim pitanjima.

Primarna misija svih katoličkih sveučilišta jeste institucionalnim putem osigurati  prisutnost kršćanskog svjetonazora u svijetu visokog obrazovanja (Ex corde Ecclesiae, npr.čl.13.,14., 27. i mnogi drugi). Zbog toga sva katolička sveučilišta moraju imati 4 temeljne karakteristike : 1/ nadahnutost kršćanskim duhom, ne samo pojedinaca nego čitave sveučilišne zajednice kao takve, 2/ trajno promišljanje u svjetlu katoličke vjere rastuće bogatstvo ljudskog znanja…, 3/ vjernost kršćanskoj poruci kakva dolazi kroz (katoličku) Crkvu i 4/ institucionalnu posvećenost služenju Božjem narodu i ljudskoj obitelji u njihovom hodočašću transcendentalnom cilju koji daje smisao životu. Samom svojom naravi, svako katoličko sveučilište daje značajan prilog crkvenom evangelizacijskom radu ( čl.49. Ex corde Ecclesiae ).

Podučavanje i /ili istraživanje znanstvenih disciplina, raznih struka i umjetnost koja izvode religijski neutralna sveučilišta, vjerskom visokom učilištu kakvo je HKS su  vehikl koji služi postizavanju osnovnog cilja; pronošenju i širenju katoličkog nauka na sve segmente ljudskog znanja i umjetnosti. Ono što ga razlikuje od svjetovnih sveučilišta jeste „osoba i poruka Krista“ (čl.21. Ex corde Ecclesiae). „… sve temeljne akademske aktivnosti katoličkog sveučilišta povezane su i usklađene s evangelizacijskom misijom Crkve“ (čl.49. Ex corde Ecclesiae )

Katolička sveučilišta diljem svijeta, kao i HKS, inzistiraju ostvariti što više međusobne suradnje, ali i suradnju sa svim drugim religijskim i religijski neutralnim znanstvenim, obrazovnim i profesionalnim ustanovama, vladinim i privatnim institucijama ( čl.35.-37.  Ex corde Ecclesiae ; Ex corde Ecclesiae Opće odredbe, čl.7.). Razlozi financijske i kadrovske naravi nameću suradnju kao imperativ, jer i katoličkim sveučilištima manjka novaca, a još više znanstvenika i profesionalaca nužnih za izvođenje programa. Uz to (ili prije svega), takvim udruživanjima dalje se jača i širi njihova evangelizacijska misija. S time u vezi, vrlo je instruktivno pogledati popis sporazuma o suradnji koje je HKS uglavio s najrazličitijim institucijama u Hrvatskoj, ne samo sa zdravstvenim ustanovama. 

Katolička sveučilišta drže da im zbog njihovog djelovanja na području visoke izobrazbe pripada pravo na financijsku potporu potrebnu za njihovo trajno postojanje i razvoj ( čl.37. Ex corde Ecclesiae). Studiji na HKS financirani su djelomično iz proračuna (navode se plaće osoblja ). Studenti/-ce plaćaju participaciju u iznosu  9000 kn za studijsku godinu preddiplomskog studija i 14 000 kn za studijsku godinu diplomskog studija (link, vidijeti str.34.). Sporazumi o suradnji koji su dostupni na portalu HKS (npr. sporazum HKS i Klinika za infekcijske bolesti – link na sporazum je unutar Priopćenja za javnost…) ne predviđaju nikakve financijske obaveze ugovornih strana, ako one nisu „skrivene“ u posebnim ugovorima. Najblaže rečeno je neobično da HKS ne plaća nastavnike i korištenje prostora za nastavu zdravstvenim ustanovama koje sudjeluju u njihovim studijima (?). Velika većina ugovora o suradnji nije dostupna na internetu. Klikom na navedenu ugovornu stranu otvara se samo portal dotične institucije, a ne ugovor s HKS. 

U skladu s dogmatskim karakterom katoličkog nauka i evangelizacijskom misijom katoličkih sveučilišta, ono što se u katoličkim sveučilištima naziva „akademska sloboda“ ima potpuno drugačije značenje od individualnih akademskih sloboda u modernim, religijski neutralnim, sekularnim univerzitetima. Sloboda podučavanja i istraživanja u katoličkim sveučilištima omeđena je okvirom katoličkog nauka, da se ovom prilikom ne osvrćemo na specifična, religijom inspirirana pravila u pogledu zapošljavanja, otpuštanja, ponašanja i discipliniranja kadrova i studenata. Katoličko sveučilište u pogledu edukacije, istraživanja i stručnog osposobljavanja zahtijeva vjernost katoličkoj poruci, što uključuje priznavanje i pristajanje uz autoritet crkvenog učenja u pitanjima morala i vjere. Katolici-članovi Sveučilišta pozvani su na osobnu vjernost Crkvi sa svime što to podrazumijeva. Članovi Sveučilišta koji nisu katolici dužni su priznavati i poštovati katolički karakter Sveučilišta. Isto vrijedi i za studente katoličkih sveučilišta.( čl.10. st.3., čl.91. st. 1. I 2. Statuta HKS, Etički kodeks HKS, čl.8.st.2., Ex corde Ecclesiae, Opći principi Čl.1. § 5 ). Kršenje tih pravila povlači za sobom odgovornost ( Statut HKS čl.93.st.2. i st.3., Pravilnik o odgovornosti i izvršavanju obveza zaposlenika nije dostupan na internetskom portalu HKS-a; čl.123.st.2. i st.3., posebni pravilnik o odgovornosti studenata nije dostupan na internetskom portalu HKS-a)

Katolička sveučilišta, pa i HKS, redovito se pozivaju na traženje, otkrivanje i pronošenje istine u svakom području ljudskog znanja (Ex corde Ecclesiae, čl.1.,4., Statut HKS, Polazne osnove, stavak 4.) ) . Autonomija, dakle sloboda istraživanja i podučavanja također je priznata u granicama istine ( paragraf 5. Ex corde Ecclesiae ). Dobro zvuči, ali značenje nije ono na koje najčešće pomišljamo. U crkvenom jeziku „istina“ nije ni filozofski niti pravni pojam, nego teološki. Uobličili su ga katolički teolozi, a utemeljen je na Bibliji. Stari zavjet kaže da istina znači “služiti Bogu” (Jš 24,14). Isus precizira “Ja sam put, istina i život” (Iv 14,6), a tko ne prihvaća njegovu objavu istine nije od Boga nego na strani Đavla, koji je laž i otac laži. (Iv 8,40-47). U teološkom smislu, istina je spoznata,konačna, nepromjenjiva i ne smije ju se preispitivati.

U znanosti, istinom se smatra ono znanje koje se temelji na dokazima i što se može reproducirati i potvrditi drugim nezavisnim istraživanjem (-ima).  Ta istina nije apsolutna, nema izvanljudski ili nadljudski karakter, podložna je preispitivanju, može se oboriti ili potvrditi.

U katoličkim sveučilištima čak su i „poštivanje i afirmacija ljudskih prava u skladu s naučavanjem Crkve“.

Naime, Katolička crkva ima svoje religijsko razumijevanje i interpretaciju ljudskih prava, a neka od njih, utvrđena temeljnim instrumentima o ljudskim pravima UN i EU uopće ne priznaje ( posebno se tu radi o spolnim i reproduktivnim pravima žena i pravima LBGT osoba).

Ovdje nije na odmet napomenuti, da potpisnici sporazuma o suradnji s katoličkim sveučilištima često nisu potpuno svjesni svih obaveza koje preuzimaju, a koje proizlaze iz temeljnog dokumenta Apostolske konstitucije o katoličkim sveučilištima Ex corde Ecclesiae. Ograničenja često dolaze na vidjelo postupno, tek u zajedničkom radu.

Što je problem ?

Vjerski nauk na sveučilišnom studiju sestrinstva na HKS nije nekakav problem. Nije smetnja što medicinske sestre u svojoj sveučilišnoj izobrazbi uče Uvod u teologiju, Teološku antropologiju, Filozofiju i etiku sestrinstva, Teorija etike i etičke dileme, Teološki aspekti umiranja i smrti… ( vidjeti Detaljni izvedbeni plan studija 2016/2017 za preddiplomski i diplomski studij sestrinstva.).

To je stvar slobode izbora svake studentice/-a, koju treba uvažavati. Konačno, ne smije se nikad zaboraviti koliki su prilog njezi bolesnika kroz povijest i danas dale i daju upravo redovnice-medicinske sestre.

Problem je edukacija iz stručnih, medicinskih predmeta, gdje bi medicinske sestre trebale steći znanja i vještine temeljene na najnovijim znanstvenim spoznajama i koristiti ga na dobrobit svih svojih pacijenata/-ca, neovisno o njihovoj vjeri ili nevjeri.

Ovdje iznosimo nekoliko primjera nedostatne edukacije:

U planu preddiplomskog studija sestrinstva (2.godina, 24 sata predavanja u predmetu Ginekologija i porodništvo i 20 sati predavanja Zdravstvena njege majke i novorođenčeta ) nema ni jedne teme o kontroli fertiliteta i planiranju roditeljstva. Hoće li i što će bacalaureus/rea sestrinstva znati o kondomu, hormonskoj kontracepciji, intrauterinoj spirali, sterilizaciji, postkoitalnoj kontracepciji, kontracepciji nakon poroda, koje sve Crkva ne dopušta. Što će znati o spontanom pobačaju ? A tek o induciranom pobačaju, kojeg Crkva smatra ubojstvom čovjeka ?  O medikamentoznom pobačaju ? Gdje je prenatalna dijagnostika bolesti fetusa Sprječavanje spolno prenosivih infekcija ? Cijepljenje protiv HPV-a ? Kakve medicinske kompetencije stiče medicinska sestra-provostupnica za informiranje, edukaciju, zdravstvene intervencije i medicinski nadzor pacijentica iz ove problematike, toliko važne za spolno i reproduktivno zdravlje žena i djevojaka ?

Što će buduće/i prvostupnice/i naučiti o izvanmaterničnoj trudnoći ili o liječenju (bračne) neplodnosti, temama koje jesu sadržane u satnici studija? Katolička crkva o tome ima svoje specifične, restriktivne, na religiji temeljene stavove, koje katoličko sveučilište mora poštovati, a koji su u suprotnosti s medicinskim standardima znanstvene medicine. Dobro ih možemo vidjeti iz npr.  dokumenta Američke biskupske konferencije (USCCB)  Etičke i religijske direktive za katolički zdravstveni sustav ( USCCB. Ethical and Religious Directives for Catholic Health Care Services, 2001.).

AIDS/HIV infekcija predaje se u kolegiju Zarazne bolesti na preddiplomskom studiju. Katolička crkva i ovdje ima vlastite stavove glede prevencije horizontalnog širenja infekcije (upotreba kondoma) i  glede opcija za sprječavanje vertikalnog prijenosa s trudnice na plod (pobačaj). Što je sestrama ponuđeno na preddiplomskom studiju sestrinstva na HKS ?

Palijativna medicina predaje se na HKS u sklopu diplomskog studija sestrinstva. Studentice/-e po završetku studija stjeću diplomu magistrice/-a sestrinstva. Palijativna medicina je jedno o medicinskih područja u koje se Katolička crkva izdašno upliće, jer se radi o kraju ljudskog života, prema katoličkom konceptu o svetosti života „od začeća do prirodne smrti“. Kontroverzna su pitanja liječenja maligne boli u terminalnih bolesnik, tzv. terminalna sedacija pacijenta, nazogastrično hranjenje i intravenska hidracija bolesnika u trajnom vegetativnom stanju i sl. Stavovi i proklamacije Katoličke crkve imaju značajan upliv na katoličko zdravstveno osoblje, mnoge umiruće pacijente, bili oni katolici ili ne, i na mnoge zdravstvene ustanove. Edukacija iz palijativne medicine je relativno nova i jako važna za pacijente, a na temelju Detalnjog plana izobrazbe nije vidljivo koja i kakva znanja će ona donijeti magistricama i magistrima sestrinstva. Etičke i religijske direktive američkih katoličkih biskupa (vidi gore) prilično zabrinjavaju. Posebno jer su katolička doktrina i praksa uniformirana diljem svijeta.

Mogući negativni ishodi i kako ih spriječiti

Ne bi se smjelo dogoditi da se u stručnom pogledu nepotpuno educirane prvostupnice/i i magistrice/-i pojave u našim bolnicama i domovima zdravlja kao nedovoljno kompetentni zdravstveni radnici. Medicinske sestre trebaju znati sve što spada u resor znanja i vještina znanstvene medicine, zbog čega studijski programi moraju biti podvrgnuti kontroli kvalitete i evaluaciji. (WHO/Europe. European strategic directions for strengthening nursing and midwifery toward Health 2020 Goals, 2014).

U praksi, sve medicinske sestre u Hrvatskoj, školovane na vjerskom ili religijski neutralnom sveučilištu, imaju pravo na priziv savjesti, dakle odbiti vršiti one medicinske postupke kojima se njihova savjest protivi. Izuzetak su hitna stanja. Pri tome su dužne osigurati pacijentima istinitu, na znanstvenim činjenicama osnovanu informaciju i uputiti ih onom zdravstvenom radniku koji će izvršiti medicinsko zbrinjavanje. Zato znanje moraju posjedovati i onda kada ga u svom radu neće primjenjivati.

Medicinske sestre su najbrojniji kadar u zdravstvenom sustavu. U Hrvatskoj je oko 30 000 medicinskih sestara (Kalauz S i sur. Nurses in Croati: Past, Present and Future. Croat Med J. 2008; 49( 3): 298-306). Bez njihovog dragocjenog doprinosa niti je moguć rad liječnika niti medicinsko zbrinjavanje pacijenata.Usprkos velikom i brzom napretku medicine, edukacija medicinskih sestara mijenja se i unapređuju dosta sporo i u svijetu i u nas. Tek od 90-tih prošlog stoljeća postepeno započinje sveučilišna izobrazba medicinskih sestara kao samosvojnih, kompetentnih profesionalaca. Hrvatska svoju reformu sestrinske edukacije započinje 2010., vođena Bolonjskom reformom, direktivama EU i uputama, analizama i preporukama SZO, počevši s Munchenskom deklaracijom iz 2000 (Šimunović VJ i sur. In Search for a Croatian Model for Nursing Education. Croat Med J. 2010; 51( 5): 383-395).

Mnoga su pitanja još neodgovorena, mnogo posla još treba obaviti.

Ne smije se dozvoliti da u ovom „tranzicijskom razdoblju“ edukacija medicinskih sestara isklizne iz znanstvene kolotečine u religijski zabran. To bi imalo nesagledive negativne posljedice za zdravlje ljudi, slične onima koje u svijetu već pokazuje ulazak katoličkih institucija u javne zdravstvene ustanove (CfI. Hospital-ownership: Keep Health Care Safe and Secular; Catholics for a free Choice. The Facts about Catholic Healt Care in the USA, 2005, Lori R. Freedma, Debra B. Stulberg. Conflicts in Care for Obstetric Complications in Catholic Hospitals AJOG, 4 (4), 2013; MergerWatch. Religious Restrictions: Refusals to Provide Care).

 Ta tema zahtijeva poseban tekst.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Hrvatska komora medicinskih sestara, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa trebaju se hitno posvetiti evaluaciji sveučilišne edukacije medicinskih sestra na HKS i osigurati da se visokoškolska izobrazba medicinskih sestara provodi na  temeljima znanstvene medicine i međunarodnih standarda sestrinske profesije.

Dr.sc. Gorjana Gjurić, dr.med, 15.01.2017.

izvor