Pravo na pobačaj ukratko

Kontroverze

Pobačaj, koji postoji o svakoj ljudskoj zajednici još iz predhistorijskih vremena, danas je jedna od najkontroverznijih tema sadašnjosti. U njoj se prelamaju razni svjetonazorski, religijski, etički, moralni i filozofski stavovi, razne predrasude, emocije i politički interesi.

U središtu prijepora su, na jednoj strani, vrednovanje žene i , na drugoj strani, vrednovanje ploda u ženinom tijelu, u kategorijama početka ljudskog života, ljudskog bića, ljudske osobe, čovjeka. U novijoj (!!!) ljudskoj povijesti ženi je priznata ljudska osobnost jednaka kao i muškarcu, kao i temeljna ljudska prava koja iz toga proizlaze. Međutim, pitanje statusa zigote, embrija ili fetusa je otvoreno. Kako su kategorije početka ljudskog života, ljudskog bića, ljudske osobe, čovjeka  različito definirane  u prirodnim znanostima, kao i u različitim filozofijama, etikama, teologijama, sociologijama, antropologijama, pravu i td., nepostojanje univerzalnog konsenzusa u odnosu na zigotu, embrio ili fetus dopušta i izaziva stalne konfrontacije mišljenja i stavova. Međutim, u međunarodnom pravu i većini nacionalnih zakonodavstava u svijetu zigota, embrio i fetus nemaju pravnu osobnost (opširnije).

Subjektom prava čovjek postaje trenutkom rođenja.

Oni koji smatraju da žena ima pravo ili zadržati ili prekinuti trudnoću (pro choice, za izbor) najčešće drže da je žena, jednako kao i muškarac, subjekt svih temeljnih ljudskih prava, dakle prava na slobodu, na dostojanstvo, na autonomiju, na izbor, na zdravlje, na život, na slobodno odlučivanje o rađanju djece i td. Ta prava joj pripadaju jednako u trudnoći kao i kad nije trudna. Zigotu, embrio ili fetus u maternici smatraju potencijalnim ljudskim bićem, koje prava čovjeka stiče časom rođenja, ako i kada se živo rodi. Stoga žena ima pravo prekinuti trudnoću iz razloga koje nije dužna nikome obrazlagati, i onda kada se njezina odluka drugima čini upitnom, nedopustivom i neprihvatljivom. Većina zastupnika ovakvog shvaćanja prava na pobačaj prihvaćaju ograničenja koje postavljaju zakoni i/ ili etički kodeksi u vezi dopuštenosti pobačaja s obzirom na sposobnost preživljavanja fetusa izvan ženinog tijela (vijabilnost fetusa), samostalno ili uz pomoć suvremene medicinske tehnologije, ali ima i drugačijih stavova.

Oni koji smatraju da žena nema pravo prekinuti trudnoću (anti-choice, protiv izbora, tzv.”pro-life”) nego je moraju iznijeti i roditi dijete, drže da ženama ne pripadaju jednaka temeljna ljudska prava kao i muškarcima (iako to obično ne izražavaju javno; najčešće u raspravama o pobačaju mimoilaze trudnu ženu, kado da ona ne postoji !). Tako trudnoj ženi derogiraju  prava na slobodu, na dostojanstvo, na autonomiju, na izbor, na zdravlje, na život, na slobodno odlučivanje o rađanju djece i td. Na mjesto žene, zigotu, embrio ili fetus u maternici uzdižu na razinu subjekta svih temeljnih ljudskih prava. U osnovi takvog stava najčešće leži religijsko naučavanje da ljudski život počinje spajanjem jajne stanice i spermija po volji božjoj, te da je stoga svet i nedodirljiv u bilo kojoj razvojnoj fazi. Pobačaj izjednačavaju s ubojstvom čovjeka. Dok jedan dio zastupnika ovakvog shvaćanja pobačaja smatra da pobačaj nema nikad nikavo opravdanje i spremno žrtvuju život žene za život ploda, dio ipak dopuštaju neke iznimke. To je najčešće pobačaj radi neposredne opasnosti po život žene, rjeđe zbog mogućeg trajnog oštećenja zdravlja žene ili, još rjeđe, kada je do trudnoće došlo  nasilnim činom. Treba napomenuti, da velik dio onih koji se protive pobačaju istovremeno zabranjuju kontracepciju i druge metode kontroliranja fertiliteta.

Dobar dio ljudi nema fiksiran stav oko pobačaja, njihovi stavovi su “negdje između”. Možda je upravo takvih najviše, možda su oni ona klasična “šutljiva većina”. Međutim, moguće je da će se u jednom času morati opredijeliti, ako se bude moralo odlučivati ZA ili PROTIV vraćanja zabrane i ponovne kriminalizacije pobačaja.

Stats quo

Usprkos kontroverzama, zadnjih desetljeća pravo na pobačaj razvija se kao temeljno ljudsko pravo. Pravo na pobačaj izvodi se iz temeljnog ljudskog prava žena na “slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između djece, te pristup informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje tog prava” /čL.16. (1) e) UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, 1979.+ Opće preporuke br.21. i 24. / i brojnih ostalih temeljnih ljudskih prava koje pripadaju ženama jednako kao i muškarcima: prava na život, na zdravlje, na dostojanstvo, na autonomiju, na slobodu i osobnu sigurnost, na jednakost i nediskriminaciju, na privatnost, na informaciju, na uživanje dobrobiti znanstvenog napretka i njegove primjene, na zaštitu od okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ( Opća deklaracija o pravima čovjeka, UN, 1948; Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, UN, 1966; Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, UN, 1966.; Konvencija protiv torture i drugih surovih, nečovječnih i ponižavajućih kazni i postupaka, UN,1984.; Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temelnih sloboda, VE, 1950; Povelja o ljudskim pravima, EU, 2009.)

Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe i Europski parlament naglašavaju u više navrata da je pravo na pobačaj fundamentalni aspekt ljudskih prava žena. Službena tijela za ljudska prava Ujedinjenih naroda i Europske unije u više su navrata istaknula da vlade država-članica krše prava žena kada čine pobačaj nedostupnim, te ih uporno pozivaju da poboljšaju pristup sigurnom i legalnom prekidu trudnoće i da liberaliziraju zakone koji kriminaliziraju i zabranjuju pobačaj. U istom smislu donešeno je već više presuda Europskog suda za ljudska prava i odbora Ujedinjenih naroda.

Hrvatska je država-stranka svih gore navedenih međunarodnih i regionalnih ugovora o ljudskim pravima. Pobačaj u Hrvatskoj je reguliran u skladu s tim međunarodnim instrumentima Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN18/78, NN 88/09).

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece dopušta pobačaj na zahtjev žene do navršenih 10 tjedna od začeća ( navršenih 12 tjedana od prvog dana zadnje menstruacije-ZŽM). U tom razdoblju pobačaj na traženje žene se ne smije izvršiti samo ako bi ugrozio život ili zdravlje trudnice. Pobačaj smije obaviti samo kvalificirana stručna osoba u zdravstvenoj ustanovi koja ima odobrenje ministarstva nadležnog za pitanja zdravstva. Nakon 10.tj.trudnoće (12.tj. od ŽZM) pobačaj mora odobriti komisija I ili II stupnja. Komisija može odobriti pobačaj nakon 10.tjedna od začeća (12 tjedana od ZŽM) ako bi nastavak trudnoće mogao ugroziti život žene, trajno narušiti ženino zdravlje, ako se utvrdi teška bolest ili oštećenje ploda ili ako je trudnoća rezultat kažnjivih djela silovanja, incesta, obljube maloljetnice ili nemoćne osobe. Neovisno o ovim zakonskim odredbama pobačaj se mora izvršiti u slučaju neposredne životne opasnosti za trudnicu, a mora se dovršiti ako je već započeo.

Filmovi govore više od 1000 riječi.

Preporučam pogledati npr. :

– Kad bi ovi zidovi govorili (If These Walls could Talk), 1996., USA, režija: Cher, Nancy Savoca. Demi Moore, Sussy Spacek i Anne Heche pričaju potresne sudbine žena koje čine pobačaj 50-ih, 70-tih i 90-tih godina XX. stoljeća.

– 4 mjeseca, 2 tjedna i 3 dana, 2007., Rumunjska, redatelj Cristian Mungiu. Drama u čijem je središtu ilegalni pobačaj u Rumunjskoj 1987. godine

– Prljavi ples (Dirthy dancing), 1987, USA, režija: Emile Ardolino. Romantična muzička drama s odličnim glumcima-plesačima Patrick-om Swayze-om, Jennifer Grey i Cynthia-om Rhodes u vrijeme prije legalizacije pobačaja u SAD

– Svećenikova djeca, 2013., Hrvatska, Redatelj Vinko Brešan. (Tragi)-komedija na temu prisilne trudnoće u maloj, zatvorenoj, konzervativnoj sredini hrvatske sadašnjice

– Očito dijete (Obvious Child), 2014. USA, režija: Gillian Robespierre. Romantična komedija o djevojci koja je zatrudnila pri seksu “za jednu noć”, i koja se bez žaljenja i kajanja koji se obično prikazuju u filmovima s tom temom, odlučuje na pobačaj.

  • – Juno, 2007., USA, režija: Jason Reitman. O 16-godišnjoj djevojci koja zatrudni nakon nezaštičenog seksa s prijateljem, odluči iznijeti trudnoću i dati dijete na posvojenje.
  •  
  • Gorjana Gjurić, 25.05.2016.
  •  

izvor