Čudesne muljaže: ili kako na tajnovit način nestaju prava žena

Čudo

Prije samo nepuna 3 mjeseca (28.11. – 6.12. 2016)  završio je posjet  posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda za pravo na zdravlje Dainiusa Pūrasa  Hrvatskoj (28.11 – 6.12 2016). U svom predhodnom priopćenju (konačno će biti objavljeno u lipnju 2017.) gospodin Pūras između ostalog upozorava:

“Želio bih naglasiti da su prava na seksualno i reproduktivno zdravlje ljudska prava, stoga regresivne mjere kojima se ometa pristup sigurnom pobačaju i kontracepciji, te podriva seksualni odgoj prikladan dobi, mogu rezultirati kršenjima ljudskih prava” (na istom linku i hrvatski prijevod).

Kad, gle čuda, 2,5 mjeseca nakon posjeta posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda, hrvatska nova Vlada i/ili potpredsjednik  nove hrvatske Vlade i njezin ministar za vanjske i europske poslove Davor I. Stier negiraju spolna i reproduktivna prava žena i pravo na pobačaj!!!

Naime, ovaj vikend, odnekud je procurio materijal za raspravu u Vijeću Europske unije u Bruxellesu o prioritetima EU u UN-ovim tijelima za ljudska prava u 2017. godini (link).

Riječ je o hrvatskim primjedbama na Nacrt zaključaka Vijeća za vanjske poslove o prioritetima EU u UN-ovim tijelima za ljudska prava u 2017. godini, datiran s 22. veljače. Sadržaj dokumenta 24. veljače objavio je Novi list u svom tiskanom izdanju (u on-line izdanju ga nije moguće naći!). Tekst inače do sada nije dostupan hrvatskoj javnosti. Strogo pov.! Kao nekad Vatikanski ugovori! Prema pisanju tiska, u spomenutom dokumentu hrvatska vlada, uz ostalo, relativizira pojam spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, a pobačaj ne uključuje u ta prava! A ima I drugih lipih stvari kojima se ovaj čas ne možemo baviti.

Dokument ima dodatnu težinu jer je Hrvatska u listopadu 2016. godine izabrana u Vijeće za ljudska prava Ujedinjeniha naroda (link) za trogodišnje razdoblje od 2017. do 2019. godine. Kandidatura je podnešena u vrijeme ministrice Vesne Pusić 2015. godine i poduprta je potpuno različitim stavovima o ljudskim pravima (link). Slične primjedbe na zaključke EU dale su još samo Mađarska i Poljska (Sanja Despot.  Hrvatska protiv pobačaja: uz Trumpa, u društvu s Mađarskom i Poljskom).

Prije čuda

Čudesan salto! Od stvaranja neovisne hrvatske države nijedna vlast nije osporavala reproduktivna prava žena. Svaka se koliko-toliko, nekad i nerado, pridržavala obaveza koje je Hrvatska preuzela kao država-stranke  Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) temeljem notifikacije o sukcesiji još 1991. godine. Hrvatska nikad nije izrazila nikakve rezervacije ili deklaracije na taj međunarodno najvažniji pravni instrument o pravima žena. Također je u svim svojim nacionalnim programima i strategijama vezanim uz rodnu jednakost i ženska prava slijedila Akcijski program Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju održane 1994. godine u Kairu i Akcijski program Pekinške (Beijingške) 4. Svjetske konferencije o ženama iz 1999., u kojima su detaljno razrađena spolna i reproduktivna prava žena.

Ni u Programu Vlade Andreja Plenkovića, predstavljenom Saboru 19.10.2016., temeljem kojeg joj je izglasano povjerenje, nema ni slova o nekom zaokretu u pogledu tumačenja ili tretiranja temeljnih ljudskih prava, pa tako ni spolnih i reproduktivnih prava žena.

To uključuje i  točku 12. Programa (Europska Hrvatska I vanjska politika), koja predstavlja okvir za resor Stierovog ministarstva vanjskih i europskih poslova. Niti naznaka ovakvog “idejnog skretanja” nema ni u točci 5. (Demografska obnova, obitelj i mladi) ni u točci 9.5. (Ravnopravnost spolova), koje bi mogle imati veze sa spolnim I reproduktivnim pravima žena.

Predizborna stranačka platforma HDZ-a u pogledu spolnih i reproduktivnih prava i pobačaja također nije odskakala od univerzalnih načela i standarda ljudskih prava, čak ni onda kada su članovi HDZ-a kao pojedinci javno iznosili svoje privatne vjerske/moralne stavove. Samo tjedan dana prije inauguracije Vlade, 11.10. 2017., tada još mandatar nove hrvatske vlade Andrej Plenković iznio je stav njegove stranke HDZ-a: oni nisu za generalnu zabranu pobačaja, već žele da se edukacija i sve druge mjere dignu na razinu kako bi ih bilo što manje te kako bi se pobačaj izbjegao kad god je to moguće (link).

 Taj stav se ne razlikuje od stava svih onih koji se zalažu za očuvanje prava na legalan i siguran pobačaj, i koji  se već decenijama angažiraju na smanjivaju broja pobačaja zagovarajući  edukaciju o spolnosti i mjerama za spriječavanje neplaniranih/neželjenih trudnoća, kao i za stvaranje takvih društveno-ekonomskih uvjeta koji će ljudima u generativnoj dobi omogućiti da rađaju i podižu djecu po svom slobodnom izboru. O ostalim pravima spolnog i reproduktivnog zdravlja HDZ ni prije ni nakon izbora nije iznosio nikakav stranački stav.

Na svom europskom putu i kao nova punopravna članica EU, Hrvatska je slijedila potporu koju su tijela EU davala i i sada daju implemetaciji Akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, Kairo 1994. (npr. Resolution on the follow-up to the Cairo International Conference on Population and Development,  Preporuka Europskog parlamenta 1903/2010 za potpuniju realizaciju akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju 1994. 2010.g.). Uz  obilježavanje 20. godišnjice Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, održane 22.09.2014. u New Yorku, EU i njezine države-članice ponovile su svoju privrženost akcijskom programu Konferencije i njegovoj implementaciji u predstojećem razdoblju nakon 2014. godine.  (Statement by the European Union and its Member States at the Special Session of the General Assembly on the Follow-up to the Programme of Action of the International Conference on Population and Development beyond 2014. Među dokumentima EU koji odražavaju europsku politiku spram spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava su i Rezolucija o spolnom i reproduktivnom zdravlju Europskog parlamenta /2013/2040 (INI), Van Lackerin zvještaj o spolnom i reproduktivnom zdravlju u Europi /2001/2128 (INI)/, Rezoluciju 1399 ”Europska strategija za promicanje seksualnih i reproduktivnog zdravlja i prava” (link) i Rezoluciju 1607 ”Pristup sigurnom i legalnom pobačaju u Europi”. Posljednje navedena rezolucija, uz ostalo, poziva država članica Vijeća Europe da jamče ženama stvarno korištenje njihovog prava na siguran i legalan pobačaj, da dekriminaliziraju pobačaj ako to već nisu učinile i da dokinu prepreke dostupnosti pobačaju koje u nekim državama postoje. U Izvještaju o napretku jednakosti između žena i muškaraca u EU 2013.godine (2014/2217(INI)  (Tarabella izvještaj), kojeg je Europskom parlamentu podnio Odbor za prava žena i rodnu jednakost u siječnju 2015., u kojem je navedeno da su seksualna i reproduktivna prava temljna ljudska prava i da trebaju biti uzeta u obzir u akcijskom programu za zdravlje EU-e. U čl.45. izrijekom se podržava stanovište da žene moraju imati kontrolu nad svojim spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, “ne manje od  spremnog pristupa kontracepciji i pobačaju”; podupiru se mjere i aktivnosti za poboljšanje pristupa žena zdravstvenim uslugama i informacijama o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima i pozivaju se EU i države-članice da uvedu mjere i aktivnosti za osvješćivanje muškaraca o njihovoj odgovornosti u području seksualnosti i reprodukcije. U godišnjem izvještaju Europskom parlamentu o stanju ljudskih prava i demokracije u svijetu 2013. i s time povezanoj politici EU (Panzeri Izvještaj iz veljače 2015. godine), također su afirmirana spolno i reproduktivno zdravlje i prava (čl.135. i 136.) i izraženo protivljenje bilo kakvom umanjivanju. U čl. 136. navedeno je: ”Sa žaljenjem se konstatira da je žensko i djevojačko tijelo, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, još uvijek ideološko bojno polje, i poziva se EU i države-članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojaka na tjelesni integritet i autonomno odlučivanje u pogledu, između ostalog, prava na pristup dobrovoljnom planiranju obitelji i sigurnom i legalnom pobačaju…”

EU je također prihvatila ciljeve Programa za održivi razvoj do 2030 (Agende 2030), kojeg su Ujedinjeni narodi usvojili 25.09.2015. (link). U Agendi 30 ostvarivanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava za sve  obuhvaća 3 od  ukupno 17 ciljeva (ciljevi 3. 4. i 5.), a preuzeti su i u dokumentu Europske komisije Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016-2019 ( točka 5. u Prilog 1. Ciljevi, mjere, odgovornosti i pokazatelji)ske).

Muljaža

Na temelju čega je onda negdašnji dvostruki europarlamentarac i današnji hrvatski ministar Stier, nadležan i za ljudska prava, došao do toga da ženama osporava pravo na pobačaj i relativizira čitav koncept spolnih i reproduktivnih prava?

Kakva je u tome uloga njegovog posebno savjetnika, Ladislava Ilčića, čije su imenovanje vrlo dalekovidno i pronicljivo nastojale zaustaviti građanske udruge Ženska mreža i Kontra, čim se za tu bizarnu mogućnost načulo u javnosti (06.02.2017, link)?

Koji je udio u svemu novoustanovljene Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava (link)? U tom  stalnom radnom tijelu sjedi 11 ministara. Ima li još koga izvana Gdje je tu premijer Plenković, koji ništa od  toga nije spriječio nego sada čitav incident minorizira? Još prije curenja famoznih primjedbi Vlade, novinarka Sonja Despot odlično detektira: Imenovanje Ladislava Ilčića nije smiješni incident nego državna politika (link).

Očito nitko od družine baš i nema pojima o ljudskim pravima. Ili, još gore, do njih ne drži. Ali svi kao da dobro znaju crkvene stavove o ženi i ženskim pravima, i uz njih prijanjaju. A pokušavaju ih i nametnuti kao državnu politiku, milom ili silom. Slično onoj: Cuius regio, eius religio – »čija je zemlja, onoga je i vjera« ili »kneževa zemlja, kneževa vjera« (Augsburški vjerski mir iz 1555., prema kome se vjerska pripadnost podanika ravna prema vjeri vladara).

Njihov stav lako je isčitati ako nam je poznat stav Svete Stolice, odnosno Katoličke crkve o tim temama. Sveta Stolica uporno ih iznosi od sredine 90-tih godina, od kada je najprije pripremana a onda i održana Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju 1994. u Kairu, kojom su spolno i reproduktivno zdravlje i prava  sagledana  kao bitan preduvjet  razvoja svjetske populacije. Stierova stajališta su prepisani stavovi Svete stolice (npr. Holy See: Statement at the ICPD Cairo 1994, 7. 9. 1994.; Note of the Holy See on the first anniversary of the adoption of The Sustanable Development Goals, vidjeti npr. točke 20.b) c); 21. b) c) d) i 22. a) b) c) i reference 5.10.17). 5.10.2016.; Rushton S et al. Holy See on SRHR: conservative in position, dynamic in response, 2014).

Katolička crkva već decenijama vehementno lokalno i globalno (u EU i UN) osporava rodnu teoriju, spolna i reproduktivna prava žena i pravo na pobačaj. U takvom djelovanju povezuje se s najkonzervativnijim muslimanskim državama, najkonzervativnijim politikama i najkonzervativniji, često vjerski inspiriranim građanskim udrugama diljem svijeta. Kako raspolažu neizmjernim financijskim resursima i široko rasprostranjenom logistikom, ovako udruženi postižu i nemale rezultate. Kako se to radi iznošeno je u nekoliko ovdje citiranih radova: Elene Zacharenko: Perspectives on anti-choice lobbying in Europe: Study for policy makers on opposition to sexual and reproductive health and rights in Europe, 2016; Catholics for Choice. The Catholic Church at the United Nations: Church or State ?, 2013, Catholics for choice. Conscience clauses and reproductive rights in Europe-Who decides?, 2010., Amir Hodžić i Nataša Bijelić: Neokonzervativne prijetnje seksualnim I reproduktivnim pravima u EU, 2015. Sada bi  tom retrogradnom taboru, zahvaljujući Stieru (&Co.), postala pridružena i Hrvatska.

 

Bez muljanja

Što o spolnim I reproduktivnim pravima i pravu na pobačaj  kažu Ujedinjeni narodi?

Ne možemo na ovom mjestu citirati brojne opće komentare, opće preporuke, zaključna mišljenja i odluke  raznih odbora I tijela Ujedinjenih naroda koji prate provedbu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima, a naglašavaju potrebu legalnosti pobačaja i osiguravanja njegove dostupnosti ženama. Skrećemo pažnju na instruktivni tekst Bringing Rights to Bear. Abortion and Human Rights, koji sadrži više od 160 takvih dokumenata. Glede ukupnosti problema spolnog I reproduktivnog zdravlja i prava upućujemo na najnovije zaključke UN Komisije za status žena iz ožujka 2016., koja još jednom potvrđuje Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje.

Odnos UN prema crkvenim gledištima i postupanjima glede prava na spolno i reproduktivno zdravlje može se dobro uočitii iz npr. Zaključnih primjedbi na Drugi periodični izvještaj Svete Stolice o provođenju Konvencije o pravima djeteta od 31.01.2014. (napomena: Konvenciju o pravima žena (CEDAW), savim očekivano, Sveta stolica nije niti potpisala, pa niti ne podnosi izvještaj CEDAW odboru o njezinom provođenju.) Uz žestoke osude spolnog zlostavljanja djece od strane klera, Magdaleninih praonica rublja, oduzimanja djece nepodobnim roditeljima u Španjolskoj , zanemarivanje djece svećenika i sl., Odbor kritizira stav SS-e o abortusu, koji “očigledno predstavlja rizik za zdravlje i život trudnih maloljetnica”, kao i stavove i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlje i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA”. Odbor  poziva SS-u:  da preispita svoj stav o abortusu i da dopuni kan.1398. Zakonika kanonskog prava odredbama koje definiraju situacije u kojima je pobačaj dozvoljen ; da prevlada sve zapreke i tabue koji okružuju seksualnost adolescenata i ometaju adolescentima  pristup informacijama o seksualnosti i reprodukciji, uključujući one o planiranju obitelji i kontracepciji, o opasnostima rane trudnoće, o prevenciji HIV/SIDA i o prevenciji i liječenju spolno prenosivih bolesti; da osigura edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i prevenciji HIV/SIDA kao dio obaveznog kurikuluma u katoličkim školama, da je ona usmjerena adolescenticama i adolescentima i da se posebna pažnja pridaje prevenciji rane trudnoće i spolno prenosivih bolesti.

Od mišljenja UN koja se odnose neposredno na Hrvatsku, ponovno navodimo na početku spomenuti preliminarni izvještaj posebnog izaslanik Ujedinjenih naroda za parvo na zdravlje G. Dainiusa Pūrasa od 06.12.2016. Između ostalog, on je izrazio zabrinutost zbog regresivnih mjera koje ometaju pristup sigurnom pobačaju i kontracepciji te što se onemogućuje kvalitetan seksualni odgoj prikladan dobi. U dijelu svog izvještaja direktno kaže “… obeshrabrilo me je kada sam doznao kako su neki donositelji politika u svojim odlukama podložni utjecaju sve većeg broja organizacija povezanih sa Crkvom koje se protive ustaljenim instrumentima i mehanizmima promicanja i zaštite seksualnih i reproduktivnih prava žena”, a u nastavku “ Apeliram na sve dionike u Hrvatskoj da se kritički postave spram napada na univerzalna načela ljudskih prava temeljenim na „teorijama zavjere“, koji su pogubni za sva prava ljudi u Hrvatskoj, uključujući i pravo na zdravlje, posebice žena i djece. Apeliram na hrvatske vlasti da slijede univerzalna i regionalna načela i standarde ljudskih prava, koja ako se sustavno provode, daju čvrstu osnovu za ostvarenje prava na zdravlje i drugih prava”.

Nezaobilazno je podsjetiti na  Zaključne primjedbe  o četvrtom i petom periodičkom izviješću za Hrvatsku (CEDAW/C/HRV/CO/4-5 link /

UN Odbora za praćenje provedbe Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW odbor) od 24.07.2015.  Članci 26., 27., 30. i 31. Zaključnih primjedbi odnose se na spolno i reproduktivno zdravlje i prava.  U čl 31. Odbor poziva državu Hrvatsku :(a) Osigura da korištenje prigovora savjesti ne spriječi  neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim ; (b) Osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava Zavoda za zdravstveno osiguranje; (c) Osigura dostupnost i pristupačnost suvremenih oblika kontracepcije i reproduktivnih usluga svim ženama, uključujući skupine žena koje su u nepovoljnijem položaju; te (d) Omogući odgovarajuće mjere zaštite kako bi osigurala da se medicinski postupci vezani uz porođaj podvrgnu objektivnoj procjeni nužnosti i da se oni provode u skladu s odgovarajućim standardima skrbi te poštujući autonomnost žene i zahtjeve informiranog pristanka; te da uvede mogućnost porođaja kod kuće za žene koje žele odabrati takvo okruženje porođaja.“ U čl.27. Odbor preporuča Hrvatskoj   (a) Da pristupi reviziji školskog plana i programa te materijalima kako bi se uklonili diskriminirajući rodni stereotipi i uključili obavezni moduli rodne edukacije;(b) Povećavanje broja sati i kvalitete obrazovanja u školama o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjerenom dobi.” Treba sa žaljenjem i zabrinutošću konstatirati da do sada nije ništa pokreno, iako je Hrvatska obavezana da glede  financijskog pokrivanja pobačaja i suvremene kontracepcije putem zdravstvenog osiguranje  dostavi pisane informacije o poduzetim koracima u roku od najviše dvije godine, dakle do lipnja 2017. (čl.47.).

Protivno tome, Vlada je odjednom izašla sa svojim relativiziranjem prava na spolno i reproduktivno zdravlje i negiranjem prava na pobačaj!

Dosta muljaže !

Ova “alternativna diplomacija” ministra Stiera u tako važnom području ljudskih prava i na tako važnim forumima kao što su Vijeće Europe i Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda izazvala je kod kuće pravu uzbunu. Posebno jer je obavijena velom tajnovitosti, tako da javnost uopće nema uvid niti u famozne primjedbe niti u istupe ministra u Bruxellu i u Geneve-i. Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je tek šturo priopćenje da “Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier sudjeluje u ponedjeljak i utorak, 27. i 28. veljače 2017. godine, na visokom segmentu 34. zasjedanja Vijeća za ljudska prava UN-a u Ženevi” (link).

Umjesto očekivanog izlaganja ministra na sjednici Odbora za ljudska prava, priopćenju je dodana snimka nekoliko Stierovih rečenica kojima brani  svoj novi kurs i demantira “glasine” da će Vlada zabraniti pobačaj (kao da je uopšće moguće da ga Vlada zabrani !)!

Iako i minister Stier i premijer Plenković  smiruju još jedan metež u društvu kojeg su sami izazvali, demantirajući da će “Vlada zabraniti pobačaj”, tu bačenu kost ne treba prihvatiti. Čini se da je nekima već poznata odluka Ustavni sud vezana uz ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanu djece, koja će biti objavljena  2.3., i kojoj ne treba proturiječiti (link). 

Ako progutamo ovu bačenu kost, zastati će nam u grlu, kada-tada. Jer sve ono što je napisano u primjedbama i dostavljeno Vijeću Europe i Ujedinjenim narodima funkcionirati će i dalje kao hrvatska agenda na ovim međunarodnim forumima. Pazi, Hrvatska je najavila da zadržava pravo promovirati navedene stavove u svim mulitilaterlanim forumima na kojima će sudjelovati.  A daleko od toga da se tu radi samo o pobačaju.

Ako Vlada ne povuče svoje primjedbe, biti ćemo u “magarećoj klupi”, zajedno s Poljskom, Mađarskom, Saudijskom Arabijom i sličnim državama koje ne poštuju mnoga temeljna ljudska prava, posebno prava žena. Već 9.3. 2017, na aktualnom zasjedanju Odbora za ljudska prava UN održava se panel o prevenciji maternalnog mortaliteta i morbiditeta, gdje će pitanja seksualnog I reproduktivnog zdravlja i nesigurnih pobačaja opet izroniti kao jedna od vodećih tema. Kako će se postaviti aktualni hrvatski predstavnici, ako ih ne zaustavimo ? Godišnje u svijetu umire oko 300 000 žena zbog posljedica nesigurnih pobačaj. Zar će hrvatska podržavati zabranu ?

Građani i građanke Hrvatske ne mogu i ne smiju dozvoliti da se na ovakav voluntaristički način vodi politika u Hrvatskoj. Mimo demokratske procedure, mimo volje građana, bez konzultacija sa svim zainteresiranima, ukratko, kao privatna prčija. Sjetimo se, pobogu, Vatikanskih ugovora, a možemo, bome, i prodaje INE i brojnih sličnih zamračenih operacija.

Tvrdnja ministra da su građani Hrvatske izborom HDZ-a odabrali da on i ostali rade što hoće je obična podvala, jednostavno ne stoji u demokratkom društvu. Možda prolazi u nekoj demokraturi ( termin velikog Predraga Matvejevića), ali mi se toga nastojimo otresti.

Najprije, pobjeda HDZ-a bila je tijesna, jer je Hrvatska već dugo raspolućena. S koalicijskim partnerima HDS I HSLS dobio je 40,4% glasova, naspram SDP s HNS-om, HSS-om i HSU-om 35, 76% glasova. (61:54 zastupnika). Na izbore nije izišlo oko 47% birača, dakle 1.784 492 građana i građanki. Ni povjerenje Vladi nije izglasano hametice: 91  ZA, 45 PROTIV, 3  SUZDRŽANI.  A u demokratskom i pluralnom društvu, koje teži  suradnji i od presjednice Republike toliko spominjanom “zajedništvu”, Vlada bi trebala biti Vlada svih tih ljudi !

Drugo, Stier (& Co.) iznevjerili su Program Vlade, temeljem kojeg joj je  Sabor izglasao povjerenje. Kao što je gore navedeno, Programu nema nikakvih naznaka u pogledu mijenjanja odnosa prema ljudskim pravima.

Treće, ova eskapada koju je minister Stier (& Co.) izveo ne nalazi se, kao što je već gore rečeno, u program s kojim je HDZ izašao na izbore. Pojedinačni privatni stavovi koji su izricani u javnosti nikad nisu predstavljani kao stavovi stranke, dapače, često su demantirani. Konačno, u politici se u sekularnoj državi zaista ne radi o tome da li netko vjeruje da život počinje oplodnjom jajne stanice, rođenjem ili nekom drugom prilikom. Teokracije vjerojatno funkcioniraju drugačije, ali Hrvatska to nije.

Četvrto, kooptiranjem eksplicitno vjerskih pozicija u državnu politiku, Stier ( & Co.) prekršili su vlastito programsko načelo, da će “ poticati konstruktivni dijalog sa svim vjerskim zajednicama, poštujući načelo odvojenosti Crkve i države…” (točka 9.4. Programa Vlade, pa time i Ustav Republike Hrvatske, koji Hrvatsku definira kao sekularnu državu (čl.41. st.1.) Prekršen je i Poslovnik Sabora i Zakon o Vladi, tj. prisega saborskog zastupnika i prisegu člana Vlade, kojom se zastupnik i minister obavezuje “da će se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak…”, dakle sekulalarnog principa.

U svom Program je Vlada također obećala kvalitetnu suradnju s organizacijama civilnog društva. “Vlada će poticati djelovanje organizacija civilnog društva , a posebne programe usmjerit će prema razvoju suradnje nadležnih državnih tijela i organizacija civilnog društva. “ Koja je to organizacija civilnog društva za ljudska prava i prava žena surađivala s ministarstvom/Vladom ? Neka se javi. Možda jedino U ime obitelji ili Grozd ili Vigilare, iz kojih nam je u Vladu ubačen Ladislav Ilčić?

Zbog svega navedenog treba inzistiratida se javno obznane sporne primjedbe na Nacrt zaključaka Vijeća za vanjske poslove o prioritetima EU u UN-ovim tijelima za ljudska prava u 2017 i da ih minister/Vlada povuku iz Vijeća Europe i Odbora za ljudska prava UN. Malo neugodno, malo neozbiljno, ali još uvijek bolje nego da tamo ostanu kao hrvatska platforma, na našu sramotu. Konačno, dešava se i s dodjelom Oskara, koju je navodno gledalo oko 3 milijarde ljudi. Potom Vlada treba hitno donijeti Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2016. do 2021. godine i pripadajući Akcijski plan za njegovu provedbu (2016 – 2018). Postupak javnog savjetovanja okončan još u srpnju 2016., ali neke desne opcije iznose primjedbe. Donošenje tih dokumenata je uvijet za povlačenje novca iz europskih fondova koji je trebao biti ispunjen do kraja prošle godine (!) i predstavljaju strategiju za borbu protiv diskriminacije u Hrvatskoj.

Također Vlada treba hitno pristupiti realizaciji preporuka CEDAW odbora iz Zaključnih primjedbi  o četvrtom i petom periodičkom izviješću za Hrvatsku (CEDAW/C/HRV/CO/4-5), od kojih, kao što je gore rečeno, za neke, kao što je financiranje pobačaja i kontracepcije, rok za odgovor nastupa već u lipnju ove godine. Isto tako treba uzeti u obzir gore spomenuti preliminirni izvještaj posebnog izvjestitelja UN Odbora za pravo na zdravlje Dainiusa Pūrasa.

Što mogu građanke i građani?

• Podržati prijedlog SDP-a ( zastupnik J. Klisović, 27.02.2017) da Vlada opozove  svoje primjedbe na Nacrt zaključaka Vijeća za vanjske poslove o prioritetima EU u UN-ovim tijelima za ljudska prava u 2017 u Vijeću Europe i u Odboru za ljudska prava UN-a. Bilo bi dobro da opozove i ministra Stiera. Razloga ima na pretek već sada. Ili ćemo čekati nove neprilike?

• Potpisati peticiju novinarke Nataše Škarićić (tekst i link na peticiju)

• 8. marta izaći na Noćni marš “Sad je vrijeme otpora” na Trg žrtava fašizma, 18-20,30 h • Držati institucije vlasti na oku i biti aktivni u javnom životu

Dr.sc. Gorjana Gjurić, dr.med, 01.03.2017.

izvor