Anestezija
Anestezija je postupak izazivanja gubitka svijesti (sedacija) i/ili neosjetljivosti na bol za vanjske podražaje (analgezija) tokom kirurških operacija.
Anestetici su lijekovi koji svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju anesteziju. Oni imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka djelovanja, funkcija živčanog sustava se vraća u normalu.
Opioidni analgetici su lijekovi koji blokiraju provođenje impulsa boli od periferije k mozgu.
Relaksansi su lijekovi koji opuštaju skeletne mišiće .
“Kiretaža bez anestezije može dovesti do još većih komplikacija i šoka”
“Stručna literatura preporučuje primjenu anestezije kod svake kiretaže: vrsta anestezije, koja će se u datom slučaju primijeniti, ovisi o nizu čimbenika među kojima su hitnost procedure, stupanj otvorenosti grlića maternice, zdravstveno stanje pacijentice, individualni prag osjetljivosti te na koncu svakako i iskustvo i spretnost samog/e liječnika/ice koji/a provodi zahvat. Provođenje postupka bez anestezije izaziva fizičku bol, emocionalni šok, stress i refleksnu obranu tijela (grčenje i sl.) koja otežava daljnju proceduru te može dovesti do dodatnih komplikacija (npr. povreda zida maternice).
Nerijetko zbog toga se sam zahvat ne uspije izvesti do kraja ili se radi što brže kako bi se postupak skratio, što češće dovodi i do grešaka, ranih i kasnih komplikacija te potrebe za ponovnim zahvatom”.
Svaku vrstu anestezije provodi anesteziolog/inja uz pomoć anesteziološkog/ke tehničara/ke (iznimka: površne anestezije može dati i liječnik/ica koji/a obavlja zahvat). Anesteziolog/inja već i prije medicinskog zahvata pripremi pacijenticu za zahvat (predoperativni razgovor). Tijekom medicinskog zahvata anesteziolog/inja prati vitalne funkcije anestezirane pacijentice (disanje, krvni tlak, puls, zasićenost krvi kisikom, mokrenje i sl.) te na temelju brojnih pokazatelja prilagođava dubinu anestezije kako bi odgovarala metabolizmu pacijentice te jačini kirurškog podražaja, nadoknađuje izgubljene tekućine i elektrolite, po potrebi provodi transfuziju krvi i krvnih pripravaka te prepisuje anesteziološku terapiju nakon medicinskog zahvata.
Opća anestezija
Opća anestezija omogućava pacijentici da tijekom medicinskog zahvata bude bez svijesti (sedacija), da ne osjeća bolove (analgezija), da se ne pomiče tijekom zahvata (paraliza muskulature) te da se ne sjeća same operacije i po mogućnosti perioda prije i nakon nje.
Najčešći oblik opće anestezije je tzv. balansirana anestezija, pri kojoj anesteziolog/inja kombinira razne vrste anestetika za uvod u anesteziju, održavanje anestezije te analgeziju i paralizu muskulature.
Uvod u anesteziju (sedacija, uspavljivanje) najčešće se radi primjenom lijeka u venu, što dovodi do gubitka svijesti već za nekoliko sekundi. Prije svih potencijalno bolnih postupaka u venu se daju i snažni lijekovi protiv bolova, te se po potrebi daju i medikamenti za paralizu muskulature, što je nužno za određene anesteziološke i kirurške postupke.
Nakon što se dišni put osigura umetanjem cijevi za disanje u dušnik (intubacijska anestezija, lijeva slika) ili korištenjem primjerice tzv. laringealne maske, (inhalacijska anestezija, desna slika) pacijentica se spaja na anesteziološki aparat, koji će za nju preuzeti funkciju disanja te će isporučivati inhalacijski anestetik u zadanoj koncentraciji.
Praćenjem raznih vitalnih funkcija anesteziolog/inja prati dubinu anestezije, dozirajući pritom lijekove po potrebi. Kako se operacijski zahvat bliži završetku, anesteziolog/inja postupno smanjuje dubinu anestezije kako bi se ponovno uspostavile funkcije disanja, mišićna funkcija te kako bi došlo do polaganog oporavka svijesti.
Nakon završetka medicinskog zahvata pacijentica se ili budi u operacijskoj sali ili se u još anesteziranom stanju prevozi u jedinicu intenzivnog liječenja. Stručno anesteziološko osoblje nadgleda pacijenticu u sobi za buđenje dok ne bude potpuno budna, a vitalne funkcije uredne i stabilne. Nakon anestezije je potpuno normalno da je pacijentica još neko vrijeme pospana i umorna. To stanje može, ovisno od vrste anestezije, trajati još neko vrijeme nakon odlaska iz sobe za buđenje te nije razlog za zabrinutost.
Svojim ponašanjem možete u mnogome pridonijeti sigurnom tijeku anestezije. Informirajte se o svemu prilikom predoperativnog razgovora s anesteziologom/injom (npr. unos lijekova, koje inače koristite).
Pravilo je za opću anesteziju da pacijentica ne smije ništa jesti ni piti 6 sati prije zahvata. U nekim bolnicama možete popiti par gutljaja vode do dva sata prije operacije. Zašto?
Anestetici i opioidni analgetici uz gubitak svijesti izazivaju i prestanak disanja, gubitak refleksa poput kašljanja te opuštaju mišiće koji sprečavaju vraćanje hrane iz želuca u jednjak i usta.
Takav povraćeni sadržaj iz usta može ući u pluća te izazvati po život opasnu upalu pluća. Izuzetak su po život opasne situacije kada se ne može čekati, no tada se primjenjuju posebni postupci kojima se nastoji to spriječiti. Zato kad god je moguće, čeka se tih 6 sati prije opće anestezije.
Zubne proteze, naočale, kontaktne leće, slušne aparate, sve vrste nakita ostavite na odjelu. Uklonite šminku te lak (gel-lak) za nokte. U slučaju komplikacija za vrijeme zahvata na noktima će se, po boji, prvo vidjeti da nešto nije u redu. Kod smanjenja razine kisika, problema u radu srca i drugih organa, boja noktiju se mijenja, a to se može vidjeti samo ako nokti nisu vještački ili nalakirani
REGIONALNA ANESTEZIJA
Regionalna anestezija omogućava primjenu anestezije i analgezije samo na određeno područje organizma, čime se izbjegava velik broj nuspojava koje mogu biti povezane s općom anestezijom. Kod regionalne anestezije anesteziolog/inja se služi lokalnim anesteticima, često u kombinaciji s nekim drugim lijekovima. Lokalni anestetici blokiraju provođenje impulsa kroz anestezirani živac, čime se spriječava provođenje osjeta boli s periferije do središnjeg živčanog sustava.
Pacijentice anestezirano područje obično osjećaju kao da je umrtvljeno ili utrnulo, s time da je često i dalje prisutan osjet dodira, što treba razlikovati od bolnog podražaja. Regionalna anestezija po potrebi i prema mogućnostima često se može upotpuniti uspavljivanjem (sedacija) pomoću intravenskog anestetika, što dovodi do osjećaja pospanosti i opuštenosti te omogućava pacijentici da lakše podnese psihički napor medicinskog zahvata.
Regionalna anestezija može se podijelili u nekoliko skupina:
- Površinska anestezija: kojom se anestezira samo određena površina kože ili sluznice. Blokada živčanih završetaka u blizini anestezirane površine postiže se upotrebom lijekova u obliku krema, masti, gelova, spreja ili tekućina.
- Infiltracijska anestezija: kojom se anestezira dublja i veća površina kože, uštrcavanjem anestezije potkožno pomoću šprice, čime se blokiraju osjetni živci i njihovi ogranci.
- Neuroaksijalna anestezija: kojom se anesteziraju živčani korijeni, koji izlaze iz kralježnične moždine. Neuroaksijalna anestezija može se podijeliti u dvije skupine: spinalna i epiduralna anestezija.
– Spinalna anestezija kod ove vrste anestezije lokalni anestetik primjenjuje se pomoću tanke igle u prostor između dva kralješka (subarahnoidalni prostor kralježnične moždine) što dovodi do blokiranja provođenja bolnih podražaja u području u koje su raspoređeni anestezirani živci. Ovaj oblik anestezije osobito je pogodan za operacijske zahvate koji se obavljaju otprilike ispod razine pupka (carski rez itd.). Tijekom ovog postupka pacijentica sjedi ili leži na boku, a brzina primjene lijeka ovisi o suradljivosti pacijentice te o anatomiji kralježnice. Spinalna anestezija tipično djeluje oko 2-3 sata.
– Epiduralna anestezija je tehnika anestezije kojom se blokiraju korjenovi spinalnih živaca u epiduralnom prostoru pomoću uvođenja epiduralnog katetera. Za razliku od spinalne anestezije, epiduralni kateter omogućava ponavljanje doze lokalnog anestetika, čime se otvara mogućnost kontroliranja doze lijeka do željenog terapijskog efekta, intraoperacijske i poslijeoperacijske analgezije te širi spektar primjene budući da se epiduralni kateter može postaviti na razini vratne, prsne i slabinske kralježnice. Epiduralna analgezija često se koristi u porodništvu.
Ognjen Ožegić, dr. med., specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine
RIZICI ANESTEZIJE
Iako nijedan medicinski zahvat nije u potpunosti oslobođen rizika, ozbiljne komplikacije tijekom anestezije su u pravilu vrlo rijetke, čak i kod teško bolesnih pacijentica i pri hitnim operativnim zahvatima.
Opće popratne pojave i komplikacije:
- • Vrlo rijetko mučnina i povraćanje,
- • Ponekad modrice na i/ili oko mjesta uvođenja kanila, katetera ili poremećaj osjeta uslijed ozljede kožnih živaca,
- • Infekcije kože na mjestima uboda i upale punktirane vene,
- • Izuzetno rijetko infekcije krvotoka, sepsa, infekcije virusom itd.,
- • Rijetko lakše alergijske reakcije na anestetike i druge lijekove,
- • Vrlo rijetko teške alergijske reakcije koje mogu dovesti i do trajnih posljedica (npr. oštećenja mozga, zatajivanje bubrega),
- • Izuzetno rijetko stvaranje krvnih ugrušaka (trombi) ili začepljenje krvnih žila.
Posebne popratne pojave i komplikacije opće anestezije:
- • Ponekad smetnje gutanja, promuklost i vrlo rijetko (prolazna) oštećenja glasnica,
- • Oštećenja zubi, zubnih nadomjestaka ili gubitak zubi,
- • Izuzetno rijetko zatajivanje disanja, srca, krvotoka ili iznenadno ekstremno povišenje tjelesne temperature (kod pacijentica s genetskom predispozicijom).