Hrabre ginekologinje
24.06.2022.: Liječnice/i konačno smiju davati informacije o pobačaju, jer je danas ukinut §219a, a s njim i ovaj nepodnošljivi, vjerski paternalizam.
Krajem svibnja 2021. godine njemački ginekolog Detlef Merchel osuđen je na 3000 eura novčane kazne zbog „oglašavanja (reklamiranja) pobačaja“ na svojoj web stranici. Dugi niz godina ovaj ginekolog legalno obavlja prekide trudnoće. Međutim, objavom uvjeta prekida trudnoće i adresa svojih kolega, koji također obavljaju pobačaje, ginekolog je, prema mišljenju njemačkog suda, prekršio § 219a Krivičnog zakona. Prema tom paragrafu (koji važi od 1993. godine) za javno informiranje usluge prekida trudnoće – radi “vlastite imovinske koristi ili na posebno nemoralan način” – zapriječena je novčana, ali i zatvorska kazna.
Merchelov odvjetnik Wilhelm Achelpöhler objašnjava da je zapravo riječ o zaštiti ženinog prava na privatnost, koje bi trebalo uključivati i dostupnost informacijama o prekidu trudnoće, a što i jest osnovna pretpostavka donošenja informirane odluke (za pacijentice). Dr. Merchel već petnaestak godina objavljuje informacije o pobačaju i želi nastaviti s tom praksom. Hrabre sestre (“Mutige Schwestern”) su supotpisnice priopćenja podrške dr. Merchelu i pravu žene na informacije.
Dr. Merchel smatra apsurdnim da se informacije na njegovoj web stranici ocjenjuju kao oglašavanje: “Nijedna žena ne ide na prekid trudnoće jer, eto, iznenada, vidi “primamljivu ponudu” na netu.”
Dr. Merchel kažnjen je poput liječnice Kristine Hänel, koja je već 2017. godine kažnjena za “oglašavanje” usluge pobačaja na svojoj web stranici. Epilog sudskog procesa protiv Hänel sastojao se od minimalne izmjene § 219a (na snazi od 29.03.2019.), kojim se (više) ne kažnjava spominjanje usluge, već informacija o tijeku i vrstama zahvata.
Početkom srpnja 2019. Viši sud u Frankfurtu na Maini poništio je prvostupanjsku presudu protiv Hänel. Zemaljski sud u Giessenu je drugi put sudio na osnovu već izmjenjenog § 219a, ali ipak je u prosincu 2019. godine ponovno osudio Hänel na (manju) novčanu kaznu. Sutkinja je u svojoj presudi kritizirala njemačkog zakonodavca: “Nema smisla kazneno zabraniti činjenično informiranje o jednom medicinskom zahvatu“. Viši sud odbio je Hänelinu žalbu na ponovnu prvostupanjsku presudu, nakon čega se ona žalila, a također je podnijela tužbu o provjeri ustavnosti § 219a KZ Ustavnom sudu u Karlsruhu.
Nakon pravomoćnosti osuđujuće presude, u siječnju 2021. Hänel je uklonila informacije o prekidu trudnoće sa svoje web stranice kako bi izbjegla daljnje optužbe. Organizacije koje ne obavljaju pobačaj preuzele su njene informacije, navedimo humanističku Zakladu Giordano Bruno koja je pokrenula web stranicu abtreibung-info.de.
Ako vas zanima tko to tako revnosno prijavljuje ginekologe i ginekologinje u Njemačkoj kratko ćemo vam spomenuti Klausa Güntera Annena i Yannic Hendricksa. U prosincu 2018. Annen i Hendricks bili su jedini ljudi u Njemačkoj koji su prijašnjih godina podnosili prijave na osnovu § 219a StGB (KZ).
Hendricks je prijavio dr. Hänel, pa kad državno odvjetništvo nije htjelo pokrenuti postupak protiv nje, prijavio je državno odvjetništvo disciplinskoj komisiji. Nakon toga je državno odvjetništvo pokrenulo postupak protiv liječnice.
Iako se Hendricks na internetu, ali pod pseudonimom Markus Krause, hvalio time kako mu je hobi anonimno prijavljivati liječnike/ice policiji i liječničkoj komori, kako nikad nije komunicirao sa ženom koja je neželjeno ostala trudna, ipak nije htio da se u javnosti sazna njegovo pravo ime, pa je tužio Buzzfeed na povredu privatnosti, kad su objavili članak o njemu. Izgubio je spor. A njegove brojne kaznene prijave su u Njemačkoj potaknule nešto što pretpostavljamo (također) nije želio – javnu raspravu o tome da se §219a KZ izbaci iz zakona.
Nakon što je Klaus G. Annen liječnicu Hänel usporedio s počiniteljima holokausta i nazvao ju „degenerikom“, Hänel je u kolovozu 2020. sudski uspješno uspjela da mu zabrani daljnu usporedbu. Uz to, Annen joj je morao platiti odštetu od 6000 eura. Presuda još nije pravomoćna. U veljači 2021. Hänel je podnijela kaznenu prijavu protiv Annena, kao vlasnika web stranica babykaust.de i abtreiber.com, radi uvrede i „huškanje protiv naroda“ („Volksverhetzung”, §130 StGB) nakon čega je protiv njega pokrenuta istraga.
Hendricks je prijavio i dvije ginekologinje iz Kassela Noru Szász i Nataschu Nicklaus. Na web stranici svoje ordinacije u popisu usluga navele su da obavljaju “prekid trudnoće kirurški ili medikamentozni s Mifegyne“. Pozivajući se na pravo pacijentica na informaciju odbile su ukloniti tih sedam riječi. Okružni sud u Kasselu oslobodio ih je u srpnju 2019.
Godine 2019. zaklada Heinrich Böll nagradila je sve tri ginekologinje, Kristinu Hänel, Noru Szász i Nataschu Nicklaus nagradom Anne Klein.
Zaključak
Nepodnošljiva politička trgovina jalovim kompromisima tzv. Velike koalicije sastavljene od socijaldemokrata (SPD) i demokršćana (CDU) obilježila je i ovu etapu borbe za dekriminalizaciju pobačaja i uvrštavanja u rutinske i obične medicinske zahvate. Iako pojedini zastupnici spomenutih stranaka danas izjavljuju žaljenje vezane za tek malu promjenu, Dr. Hänel želi neovisno o političkim kalkulacijama zatražiti mišljenje Ustavnog suda s ciljem ukidanja ove, kako tvrdi, nazadne i primitivne odredbe.
Infantilizacija žena obaveznim savjetovanjem, tretiranja pobačaja kao tajnog i moralno prezrivog čina o kojem se raspravlja u ordinacijama liječnika, umjesto javnog informiranja, predstavlja dodatni udarac za polovicu populacije ove zemlje i medicinske radnike, prisiljene na šutnju u okviru vlastitog poziva i dužnosti prema pacijenticama.
S obzirom na činjenicu da se pobačaj ne smatra „bilo kojim“ zahvatom, rasprava o njegovoj legalnosti i dostupnosti seže još u vrijeme bivše Zapadne Njemačke, s ostacima nacističke regulacije/zabrane pobačaja u svrhu prinudnog osiguravanja brojnosti naroda, a protegnula se i na istok zemlje nakon ujedinjenja. Bivša Istočna Njemacka (DDR) je, za razliku od zapadnih sunarodnjaka, ozakonila pravo na pobačaj već 1972., s vremenskim ograničenjem od tri mjeseca.
Nakon beskrajnih debata 70tih godina, demonstracija ženskih udruga i stranačkog nadglasavanja, kompromisom je rasprava (čini se ipak, privremeno) okončana regulacijom prekida trudnoće unutar, danas već notornih, §218 i §219 Krivičnog zakona. Nota bene, navedeni propisi slijede odmah iza §211 i §212 koji reguliraju ubojstvo i teško ubojstvo.
“Mi smo pobacile” – Slika prikazuje naslovnicu časopisa Stern iz 1971. – prije 50 godina, kad je pobačaj u Njemačkoj bio zabranjen, 374 žena javno je priznalo da su pobacile (znajući da ih se radi te “samooptužbe” može kazneno goniti). Među njima tu su bile poznata lica kao feministkinja Alice Schwarzer, inicijatorica akcije, glumice Senta Berger i Romy Schneider.
Iako pomalo cinično, pobačaj je izuzet iz sistematike protupravnosti kaznene norme (bez obzira na nelogičnu poziciju unutar te iste sistematike) samo ako su ispunjeni određeni preduvjeti, naime, ako od začeća nije prošlo više od 12 tjedana i ako je ispunjena obaveza savjetovanja prije zahvata. Ipak, njegova (svjesno regulirana) pozicija u Krivičnom zakonu odvraća mnoge liječnike od obavljanja usluge, a njihov broj se unazad dvadesetak godina drastično smanjio, posebice u seoskim predjelima je dostupnost pobačaja otežana, ili pak nepostojeća.
Dr. Merchel, zabrinut razvojem događaja, objašnjava kako pobačaji ne spadaju u krug usluga kojima se može stjecati društveni ili stručni ugled, za razliku od, primjerice, reproduktivne medicine, što dovodi do apsurdnog zaključka da je pobačaj gotovo uvijek tražena roba usprkos ograničenjima i kaznenim normama, ali se o njemu ne govori, ne raspravlja i iz straha ne spominje čak i u slučajevima liječnika bez moralnih dvojbi.
Pobornici prava na pobačaj iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, narednih godina odlaskom u mirovinu će osjetno smanjiti broj ginekologa pružatelja usluge pobačaja, a time će se dramatično pogoršati pozicija žena izvan velikih gradova.
Odluka Ustavnog Suda se ne očekuje uskoro, pa će se žene, barem zasad, orijentirati ka većim središtima i onim liječnicima koji se hrabro suprotstavljaju novonastaloj (ili ipak nikad promijenjenoj) društvenoj klimi i stigmi.
Ovaj članak predstavlja uvod u naš novi projekt “Mutige Schwestern” – za žene iz Hrvatske i susjednih zemalja želimo stvoriti solidarnu mrežu hrabrih sestara i u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Stoga pozivamo sve zainteresirane sunarodnjakinje, s prebivalištem u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj i znanjem njemačkog jezika, da nam se jave .
Također želimo obavijestiti žene da u gradovima Berlin, Hannover, Konstanz, te u njemačkom govornom području Švicarske već sada nudimo podršku i pratnju naših hrabrih sestara.