U sigurnim rukama

U 12. tjednu i 4. danu trudnoće otkrivena je trisomija 18 (Edwardsov sindrom) ploda, kroz Panorama test i UZV pregled. S obzirom na visinu trudnoće, u Hrvatskoj prema zakonskim propisima trebalo bi ići na dodatni pregled amniocenteze (čiji rezultati se čekaju i do dva tjedna) te zatim dodatno čekati saziv i odluku komisije koja vijeća o tome hoće li odobriti prekid trudnoće prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji. Trudnoća bi se morala nastaviti i do mjesec i pol dana od dana dobivenih rezultata Panorame, što bi dodatno zakompliciralo prekid trudnoće, a nama donijelo i određeni psihološki stres.

Kroz Hrabre sestre saznajemo za opciju u Brežicama, gdje postoji mogućnost prekida trudnoće i to medikamentima (kiretaža je opcija samo ukoliko medikamentozni prekid trudnoće ne uspije do kraja, te se izvodi pod općom anestezijom). Radi se o Splošnoj bolnišnici Brežice, adresa: Černelčeva cesta 15, 8250 Brežice (otprilike 45 minuta autom od Zagreba).

Prvi telefonski kontakt s bolnicom ulijeva povjerenje – zaista su jako susretljivi, objašnjavaju i daju sve potrebne informacije i na telefon. Zvali smo ih u petak, naručili su nas odmah za ponedjeljak ujutro, u 8 sati, na ginekološki odjel u bolnici. Odjel je smješten u stražnjem dijelu maloga kompleksa, te ga je lako naći budući da su na svim ulazima karte koje prikazuju čitav kompleks te mjesto gdje se nalazite. Sam prostor bolnice je vrlo uredan, čist, te uređen, sa slikama i biljem – vrlo je ugodan i smirujuć ambijent, čak svira i muzika.

U Brežicama je procedura da sa svim nalazima dolazite na komisiju prvog stupnja (komisija drugog stupnja je za kasnije trudnoće i jače komplikacije, te se sastaje utorkom u Ljubljani).

Komisija prvog stupnja se sastaje svaki dan (osim vikenda). Na komisiju možete ući s pratnjom. Komisija je izgledala kao razgovor – liječnica je bila puna empatije i razumijevanja. Odmah nam je rekla da će odobriti prekid trudnoće s obzirom da je sve jasno po nalazima, što je dodatno na licu mjesta još jednom utvrdila i na UZV (obavezan je dio cijelog postupka kod njih). Nakon što je ispunila nekoliko potrebnih dokumenata, liječnica nam je u detalje objasnila cijeli postupak medikamentoznog prekida trudnoće i dala nam prostor da postavljamo pitanja.

Nakon odobrenja od strane komisije, upućeni smo na vađenje krvi, koje smo obavili na istome mjestu i to vrlo brzo: kompletna krvna slika, hemoglobin, te određivanje krvne grupe i Rh faktora. U slučaju negativnog Rh faktora majke, po završetku cijelog postupka dobiva se inekcija kako bi se spriječilo stvaranje antitijela – radi toga je potreban i ovaj nalaz (može se donijeti i od ranije napravljen test krvne grupe, ako ga netko ima).

Nakon vađenja krvi popije se prva tableta, Mifepriston, te se pričeka u čekaonici ili vani 30ak minuta, kako bi se utvrdilo da nema alergijskih reakcija. Od ove tablete nije bilo nikakvih reakcija – tako je u većini slučajeva – i nakon toga smo otpušteni doma, s uputom da dođemo za dva dana rano ujutro, u 7 sati, kada kreće daljnji postupak. Ovaj prvi dolazak u bolnicu trajao je ukupno dva sata – dakle, sve je bilo zaista brzo obavljeno. Taj dolazak, koji uključuje komisiju, UZV, vađenje krvi i uzimanje prve tablete nas je koštao 193 eura. Tada smo se i raspitali o mogućnosti da imamo zasebnu sobu u kojoj bismo mogli biti zajedno tijekom postupka – na što su nam rekli da je moguće ako je soba taj dan slobodna te ako nadoplatimo 25 eura.

Znači, kada dođete na nastavak procedure (nakon dva dana) odmah im ujutro spomenite da želite privatnu sobu, ako imaju neku slobodnu.  Bitno je još naglasiti da idući dolazak uključuje dolazak na tašte, što znači da zadnji obrok treba obaviti dan prije u 22 h, a u 24 h popiti zadnju tekućinu. Nakon toga više ne treba piti niti jesti ništa. Objasnili su nam da je to potrebno radi mogućnosti odlaska na kiretažu ukoliko to bude potrebno nakon medikanentoznog prekida trudnoće. Budući da u ovoj bolnici kiretažu rade samo pod općom anestezijom, potrebno je biti na tašte.

Drugi dolazak u bolnicu bio je dva dana nakon prvoga, u 7 ujutro. Dobili smo odmah papire za prijem i plaćanje i tada smo platili 280 eura što ukljućuje prijem u bolnicu (u slučaju komplikacija i noćenje u bolnici), preostale tablete, infuzije, lijekove protiv bolova, UZV i sve ostalo što je potrebno.

Nakon plaćanja smještaju vas u sobu na ginekološkom odjelu. Možda je dobro znati da na tom odjelu nisu smještene samo osobe koje prekidaju trudnoću, već i one koje imaju komplikacije u trudnoći, a po zvukovima rekli bismo i da je rađaonica dosta blizu. 

Kako smo zatražili privatnu sobu, a srećom jedna je bila slobodna, to nam je predstavljalo veliko olakšanje jer smo u sobi bili sami. S obzirom na cijelu situaciju i trajanje postupka (nama je process trajao oko 7 sati), bilo je ugodnije imati vlastitu podršku i privatnost tijekom procesa. Soba je velika oko 12 m2, u njoj su jedan krevet, stol na rasklapanje, stolica i velika mekana fotelja koja se može raširiti u vrlo ugodan ležaj za pratnju. Kraj kreveta je i prostor za presvlačenje beba. U sobi je i privatni wc, kroz koji se dolazi u malu dijeljenu tuš kabinu, koju se dijeli sa susjednom privatnom sobom. Soba je vrlo ugodna, uredna i čista, wc ima papira, dezinficijens, tekući sapun za ruke. Soba gleda na zeleno dvorište i ima velike prozore. Kada se smjestite u sobu, sestra donosi spavaćicu, gazene gaćice, debele uloške (čitav paket), upijajući podložak, te šlape (dakle, ništa od toga ne trebate nositi). 

Uputa je da se obučete u spavaćicu. Ono što možete ponijeti u bolnicu je mobitel i punjač. Ukoliko je pratnja s vama u sobi, neka si ponese sve što bi joj moglo biti potrebno (papuče, hranu, termosicu s čajem…).

Na prvom pregledu (dva dana prije zaprimanja u bolnicu) nam je doktorica rekla da nažalost trenutačno nemaju gel koji olakšava proceduru, pa smo ga u međuvremenu uspjele nabaviti u Hrvatskoj, naručivši ga u privatnoj ljekarni po cijeni od oko 25 eura. To je gel Prepidil koji se stavlja vaginalno, na cerviks kako bi ga opustio i omekšao, što pomaže prilikom procesa. Kada gel kupite, potrebno ga je držati u frižideru na niskoj temperaturi, a mi smo ga po smještanju u bolnicu dali doktorici.

Nakon kratke vizite, dolazi medicinski brat izmjeriti tlak (tlakomjerom) i kisik u krvi (putem malog aparatića koji se stavi na prst) – to je ujedno jedina muška osoba koju smo vidjele u bolnici tijekom čitavog bivanja tamo. Sve ostale doktorice i sestre bile su žene (ne znamo je li to i inače tako). Nakon toga odlazite k doktorici.

Doktorica prvo vaginalno aplicira gel uz pomoć aplikatora, a zatim vaginalno stavlja i dvije tablete Misoprostola. Te se tablete mogu uzeti i na usta, ali tada je veća mogućnost mučnina. Nakon toga se vraćate u sobu gdje treba ležati u krevetu dva sata, kako tablete ne bi ispale iz rodnice. Možete ispod zdjelice staviti upijajući podložak kojeg ste dobili. Nakon ta dva sata potrebno je iduća 2 sata hodati kako bi gravitacija učinila svoje. Tu se već očekuje pojava boli, krvarenje i sl. Meni nakon tih 4 sata krvarenje nije krenulo uopće, kao niti bolovi, tako da mi je doktorica stavila jos dvije tablete vaginalno. Nakon sat vremena ležanja pojavili su se dosta jaki grčevi, kontrakcije slične trudovima, te mučnina praćena povraćanjem. Preko crvenog dugmeta dozvale smo sestru i tražile nešto protiv bolova, te su mi odmah stavili kanilu i intravenozno dali sredstvo protiv bolova i protiv mučnine. Vrlo brzo nakon toga nisam više osjećala takvu bol, više kao stezanje i povremene jake pritiske u predjelu vaginalnog svoda. Nakon svakog takvog pritiska došlo bi do izljeva krvi i izbacivanja. 

Kod mene je od pojave bolova do potpunog izbacivanja ploda prošlo maksimalno sat vremena. Sestra koja je dolazila do nas je bila iznimno ljubazna i blaga, pitala me i želim li vidjeti plod ili da ona sve riješi. Prije cijelog tog postupka mislila sam da će mi taj izgon biti jedno traumatično iskustvo, no bilo je dosta brzo sve gotovo, a to da sam mogla osjetiti kontrakcije maternice i izgon ploda, mi je na neki način pomoglo da prihvatim i propustim kroz sebe kraj ove željene trudnoće. Kada izbacite plod, tada vas pitaju da li želite dati tkivo na analizu što se dodatno plaća, ne znam koliko jer mi nismo išli dalje tim putem nakon svega.

Nakon što je taj dio bio gotov, otuširala sam se i išla na pregled UZV kod doktorice. UZV je potvrdio da je sve izašlo, a manje dijelove koji su ostali unutra doktorica je izvadila prilikom pregleda (malo neugodan pregled, ali ljubazna doktorica koja umiruje). Meni su rekli da kiretaža nije potrebna, ali da će se daljnji koraci vidjeti na UZV pregledu za 14 dana (u nekim situacijama kiretaža se može raditi i naknadno). 

Meni osobno su svi veći bolovi i snažno krvarenje prestali vrlo brzo, već pola sata nakon izgona. Nakon UZV pregleda konačno sam smjela popiti vode, a dobila sam i hranu (nekoliko šnita kruha – imaju i bezglutensku opciju – salamu i sir, topli čaj, mandarinu i voćni jogurt).

Prije odlaska izmjerili su mi temperaturu i dali upute što raditi kod kuće. Neke opće upute su: pratite stanje, u slučaju temperature može se uzeti paracetamol, a u slučaju bolova neki lijek protiv bolova (jedino je andol zabranjen jer razrjeđuje krv). Isto tako ako dođe do visoke temperature, iznimno jakih bolova, nesvjestice – onda treba zvati hitnu. Ukoliko postoje bilo kakva pitanja, rekli su da ih slobodno nazovemo u ambulantu (niže je napisan broj telefona). Takoder vam daju uputu da je normalno ako krvarenje traje i do 14 dana nakon postupka.

Puštena sam doma u 15 sati (prijem u bolnicu je bio u 7:30 sati). Naši ukupni troškovi procedure sa privatnom sobom su bili: 500 eura. U slučaju da bi uz to trebala i kiretaža, to bi se platilo još dodatnih 100 eura.

Ako se nalazite u sličnoj situaciji, izabrali ste Brežice i imate još pitanja, nudim Vam razgovor – obratite se hrabrim sestrama za kontakt.