Nakon prekida trudnoće, unutar 72 sata, žena s negativnim Rh faktorom prima injekciju Rh0(D) imunoglobulina protiv stvaranja antitijela u njenom tijelu, kako sljedeća trudnoća ne bi bila ugrožena.
Kada se žena odluči na prekid trudnoće, prije samog zahvata mora obaviti prvi bolnički pregled. Na tom se pregledu upućuje na vađenje krvi i tipizaciju, kako bi se utvrdili krvna grupa i Rh faktor.
Uz krvnu grupu — A, B, 0 ili AB — navodi se i Rh, odnosno Rhesus faktor, koji može biti pozitivan ili negativan. Većina populacije je Rh pozitivna, dok je otprilike 15 posto žena Rh negativno. Minus uz krvnu grupu označava da u eritrocitima nema određene bjelančevine koja je prisutna kod osoba s pozitivnim Rh faktorom.
Rh inkompatibilnost, odnosno Rh nepodudarnost, znači da se Rh faktor krvi trudnice ne podudara s Rh faktorom ploda. To se može dogoditi kada je žena Rh negativna, a plod Rh pozitivan jer je pozitivan Rh faktor naslijedio od biološkog oca.
Krv žene i ploda može doći u dodir tijekom poroda, spontanog pobačaja ili prekida trudnoće. U takvoj situaciji tijelo žene može početi stvarati protutijela. Ta protutijela mogu u nekoj sljedećoj trudnoći prepoznati Rh pozitivan plod kao strano tijelo i početi razarati njegove crvene krvne stanice, što može dovesti do hemolitičke bolesti, odnosno jednog oblika slabokrvnosti kod djeteta.
Zbog toga se, kao mjera predostrožnosti, ženama koje imaju Rh negativnu krv daje injekcija Rh0(D) imunoglobulina. Ona se daje unutar 72 sata nakon poroda Rh pozitivnog djeteta, ali i nakon spontanog ili namjernog pobačaja, ako postoji mogućnost Rh nepodudarnosti.
Ovaj postupak sprječava senzibilizaciju, odnosno razvoj osjetljivosti organizma žene na Rh pozitivne stanice. Time se u pravilu štite buduće trudnoće od komplikacija povezanih s Rh nepodudarnošću.
Zašto prije svakog operativnog zahvata i u svakoj trudnoći treba pribaviti novi nalaz krvne grupe i Rh faktora?
Transfuzijsko liječenje bilo kakve vrste, a jednako tako i trudnoća, mogu potaknuti stvaranje antieritrocitnih protutijela, odnosno senzibilizaciju osobe koja je potencijalni primatelj krvi, što može uvjetovati od umjerenih do veoma teških, pa i kobnih poslijetransfuzijskih reakcija. Dakle ponavljanje nalaza pred operaciju i u trudnoći ima svoje stručno utemeljenje. Naravno da svi imamo svoju krvnu grupu od rođenja, no promjene su moguće, primjerice kada je u pozadini uznapredovalo maligno oboljenje poput terminalnog stadija karcinoma želuca, kada imunološki sustav štiti bolesnika tako da promijeni ekspresiju antigena. To su izuzetno rijetka stanja’, napominje dr. Jukić.
ažurirano 05/2026.