Obrana pobačaja

“Nameće nam se pitanje, što ako fetus nije samo dio majčina tijela, nego je već osoba, što i je glavni argument protivnika prava na pobačaj. Onda izgleda da mi pravom na pobačaj kršimo o

snovno načelo pravednosti jer kršimo temeljno pravo jedne osobe, pravo na život. U tom slučaju okrećem se argumentu što ga je dala J. J. Thomson u obranu prava na pobačaj (Thomson, 1995.).

Argument J. J. Thomson upravo se poziva na autonomiju u odlučivanju o svom vlastitom tijelu, čak i da je fetus osoba. Argument je prikazan u obliku misaonoga eksperimenta. Zamislimo da se jedno jutro probudimo u bolnici cjevčicama povezani za tijelo nekoga čovjeka. Liječnik nam objasni da je taj čovjek poznati violinist i da boluje od kobne bolesti bubrega i da će umrijeti ako mu mi ne pomognemo. Udruženje poklonika glazbe nas je otelo jer samo mi imamo prikladnu krvnu grupu. Ako sljedećih devet mjeseci ostanemo povezani s violinistom, on će se potpuno oporaviti, a ako prekinemo vezu, umrijet će. Dakle, život violinista, potpuno nevine osobe s pravom na život ovisi o nama, tj. o korištenju našega tijela, a pomoć violinistu od nas traži goleme žrtve. 

J. J. Thomson tvrdi da bi bilo jako lijepo ostati kraj violinista, ali se to od nas nikako ne smije zahtijevati jer unatoč tome što violinist ima pravo na život, on nema nikakvo pravo na korištenje tuđega tijela. Thomson smatra da je ta situacija analogna situacijama u kojima žena nije odgovorna za trudnoću, kao što su silovanje ili pogreške na kontracepcijskim sredstvima. Odmah moram istaknuti da je odgovornost za trudnoću relevantna za argument J. J. Thomson jer u svom članku ona traži moralno pravo.

(…) Upravo je autonomija na upravljanje našim tijelom ono što bismo trebali uočiti kod argumenta J. J. Thomson. Pogledajmo sada kako tri spomenute političke ideje mogu poduprijeti ovaj argument. Prisiljavanje da moramo ostati uz violinista potpuno bi negiralo vrijednost ideje dobra kao racionalnosti. To bi bilo nasilno interferiranje države ili društva u naš racionalni životni plan. Bilo bi nam posve oduzeto bilo kakvo naše samopouzdanje u postizanju vlastitih životnih ciljeva, što bi značilo i negiranje društvene osnove samopoštovanja. Dakako da bi bilo lijepo od nas ostati uz violinista, ali to od nas nitko nema pravo tražiti. Iako cijela Rawlsova teorija ide ka građanskoj solidarnosti, što i jest krajnji aspekt same njegove ideje razložnosti, to ne znači da mi po bilo koju cijenu moramo pomagati drugima u nevolji. Ta bi se solidarnost trebala shvatiti u svjetlu Kantovih savršenih i nesavršenih dužnosti, dužnost dobročinstva je nesavršena, iako je dužnost, ona ne zahtijeva od nas da je se pridržavamo kad zbog toga trpimo velike žrtve. Dakle, pravo na pobačaj posve je sukladno s Rawlsovim idejama. Ono pruža mogućnost ostvarivanja našega racionalnog životnog plana, naše političke autonomije i potvrđuje društvenu osnovu samopoštovanja. U slučaju zabrane pobačaja, sve bi ove vrijednosti bile upitne i tada bi se moglo postaviti pitanje je li Rawls uopće postavio dobre ideje dobra za liberalnu državu i primjerene zahtjeve građana u obliku primarnih dobara? U slučaju neslaganja s njegovim idejama trebali bismo pronaći nove koje zadovoljavaju uvjet pluralnosti modernih demokracija. To jest, one koje mogu prihvatiti svi građani neovisno o njihovim sveobuhvatnim doktrinama.”

izvor citata: Nebojša Zelić “Javni um i pravo na pobačaj”

“Analogno tome, žena, kao jedina osoba koja može održati fetus na životu, ima mogućnost odlučiti hoće li to učiniti. Pitanje je je li ona obvezna ustupiti svoje tijelo fetusu na korištenje? Ukoliko ne želi, njezina se odluka može smatrati neplemenitom ili sebičnom, ali fetus i dalje nema pravo na korištenje ženina tijela.”

izvor citata: Anamarija Duga “Etički aspekti pobačaja”