Pobačaj je legalan

Prema Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece i presudi Ustavnog suda iz 2017. godine žene u Hrvatskoj imaju pravo samostalno odlučiti hoće li roditi ili neće te s kim, kada i koliko će djece imati.

Pravo na izbor o rađanju djece uključuje i pravo na prekid trudnoće na ženin zahtjev. 

Prema trajanju trudnoće pobačaj može biti rani prekid trudnoće (prije navršenog 12. tjedna od posljednje ženine menstruacije tj. 10. tjedna od oplodnje) ili kasni prekid trudnoće (nakon navršenih 12 tjedana od posljednje ženine menstruacije ili 10 tjedana od oplodnje).

 

Prema članku 15 stavak 1 i 2 i članku 18 stavak 1 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece prekid trudnoće je medicinski zahvat i može se na zahtjev žene izvršiti do isteka deset tjedana od dana začeća. 

10 tjedana od dana začeća odgovara 12 tjedana od prvog dana ženine posljednje menstruacije –  jer je razlika između menstruacije i dana začeća upravo dva tjedna.

Svaka djevojka starija od 16 godina sama može odlučiti želi li prekinuti trudnoću ili ne. Ali, ako joj se daje anestezija, mora biti ili punoljetna ili se postupak radi u lokalnoj anesteziji. Anesteziološku listu, dakle, moraju potpisati roditelji.

Mlađe djevojke od 16 moraju doći s roditeljima.

Nakon 10. tjedna od dana začeća, prekid trudnoće se prema čl. 15 stavak 3 i 22 Zakona može izvršiti samo po odobrenju komisije uz pristanak odnosno na zahtjev trudne žene. Komisija mora utvrditi razloge za prekid trudnoće. To se čini pregledima ultrazvukom, vađenjem određenih hormona, određivanjem genetike i sl. Ako postoje opravdani razlozi, komisija treba ženi preporučiti prekid trudnoće. No, ona to ne mora prihvatiti čak ni ako su utvrđene teške anomalije.

Radi se o sljedećim slučajevima:

– kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja;

– kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama;

– kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.

Prekidi trudnoće se u Hrvatskoj izvode samo do 24. tjedna. U Sloveniji se prekidi trudnoće obavljaju do 28. tjedna. Zato se žene nakon 24. tjedna šalju u Sloveniju. U novom zakonu bit će granica do 24. tjedna jer je to dovoljno vremena da se problemi otkriju. Osim toga, nakon tog roka zahvat prekida trudnoće postaje užasan stres za ženu. Postupak prekida trudnoće je lakši što je plod manji odnosno trajanje trudnoće kraće (plod od oko 28. tjedna teži oko 1 kg, dok je kod 24. tjedna skoro upola manji).

Iz Rješenja Ustavnog suda:

Pravo žene na siguran prekid trudnoće temeljno je ljudsko pravo koje proizlazi iz prava žene na život, samoodređenje, dostojanstvo i zdravlje. Restriktivni zakoni koji zabranjuju prekid trudnoće samo izlažu žene povećanim zdravstvenim rizicima i djeluju diskriminirajuće. Oni ne znače da se prekid trudnoće neće obavljati ili da će se njihov broj smanjiti već samo ženi smanjuju dostupnost sigurnom prekidu trudnoće. Zabrana prekida trudnoće stoga prisiljava žene da pribjegavaju alternativnim rješenjima i obavljaju ilegalne prekide trudnoće te time dovode u opasnost svoj život i zdravlje. Budući da je ženino pravo na reproduktivno samoodredjenje temeljno ljudsko pravo, smatraju to nedopustivim.

Samo žena može odlučivati o svom tijelu, životu, zdravlju i dostojanstvu, a neželjena trudnoća može predstavljati veliki teret za fizičku i emocionalnu dobrobit žene.

Rješenjem Ustavnog suda RH iz 2017. godine pobačaj na zahtjev žene nije proglašen neustavnim i ne smije biti zabranjen.
 
Hvala doc. dr. sc. Ani Horvat Vuković na jasnom objašnjenju Rješenja Ustavnog suda (USUD). Naučile smo da se ne moramo bojati budućeg referenduma, a i da smo na pravom putu kada smatramo da rani pobačaj predstavlja etički prihvatljivu odluku i da (kao i kod drugih društveno relevantnih pitanja) trebamo zahtijevati odgovornost države u sprovođenju načela sekularnosti.
 
Ovdje bismo navele najbitnije dijelove iz teksta:
 
USUD fetusu nije dodijelio status nositelja ustavnog prava na život u svim razvojnim fazama, pobačaj na zahtjev žene nije proglašen neustavnim i ne smije biti zabranjen!
 
– USUD je fokus postavio na pravično uravnoteženje dva sukobljena zahtjeva: koje će pravo nadvladati a koje ustuknuti ovisi o tome koje od njih u okolnostima datog slučaja više štiti smisao Ustava – ljudsko dostojanstvo!
 
– USUD ističe da je jednako važno osigurati ne samo život kao takav, već istodobno i zaštititi ženino dostojanstvo, pravo na slobodu i osobnost (čl.22. Ustava) te privatnost (čl.35.). USUD stoga odlučivanje o prekidu trudnoće smješta u onaj dio intime koji pripada području ženine osobne autonomije i prava na slobodno samoodređenje.
 
– čak i da Sabor budućim zakonom utvrdi da „život“ počinje trenutkom začeća, to ne može utjecati na činjenicu da je mogućnost pobačaja u sadašnjim granicama i dalje ustavno nedodirljiva – čak i eventualnim ustavnim referendumom
 O prizivu savjesti stručnjakinja jasno objašnjava i predlaže:
 
– Pravo na reproduktivno zdravlje ne smije biti dotaknuto, a kamoli ukinuto, osobnim pertubacijama zdravstvenih djelatnika. Za osiguranje ovoga su odgovorne zdravstvene ustanove, tj. država. – S obzirom na sve to, pogrešno je mišljenje da bi pravo na priziv savjesti bilo „jače“ od „prava na pobačaj“.
 
– U skladu sa pravom na samoodređenje do kojeg toliko držimo, i koje je u osnovi naše tvrdnje da svaka žena mora moći sama odlučiti o svom tjelesnom integritetu, svaki čovjek – vjernik ili ne – također ima pravo na autonomno definiranje opsega svojih etičkih uvjerenja na način koji je u njegovom mišljenju smislen.
 
– Zdravstveni djelatnik ima pravo da temeljem priziva savjesti odbije pružanje usluge koja je dio opisa njegovog radnog mjesta. 
No, to njegovo pravo ne sprečava poslodavca da takvog djelatnika: a) uopće ni ne zaposli, ili da mu 
b) otkaže ugovor o radu.
 
– Treba ustrojiti registar „prizivatelja“ i učiniti ga javno dostupnim.
 
– Možda i najučinkovitije, treba inzistirati na širenju prakse medikamentoznog pobačaja, koji osim nesumnjivih psiholoških i zdravstvenih benefita eliminira izravno uključenje liječnika u prekid trudnoće.



      

Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata žena ima pravo zahtijevati najbolju moguću medicinsku skrb, što uključuje i skrb o njenom reproduktivnom zdravlju.

Članak 2

Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova.“

PROTUPRAVNI PREKID TRUDNOĆE

opisan je u članku 115. Kaznenog zakona: 

Tko protivno propisima o prekidu trudnoće, trudnoj osobi izvrši, potakne je ili joj pomogne izvršiti prekid trudnoće s njezinim pristankom, prouzročena smrt trudne osobe ili joj je zdravlje teško narušeno ili tko trudnoj osobi bez njezinog pristanka izvrši prekid trudnoće, kaznit će se kaznom zatvora.