Spontani pobačaj se definira kao gubitak klinički prepoznate trudnoće, same od sebe, prije navršenih 22 tjedana embrionalnog razvoja i s težinom fetusa manjom ili jednakom 500g. Na svakih 100 oplođenih jajnih stanica rađa se tek 10-20 djece sposobne za život izvan maternice.
Zanimljiv je podatak da je u zadnjih 20 godina (od 1994-2014.) u Hrvatskoj udio spontantih pobačaja u ukupnom broju svih pobačaja porastao s 11% na 48,4% (67% spontani prekidi trudnoće : 33% inducirani prekidi trudnoće), a da nikakvo stručno objašnjenje nije dano za tu pojavu.
Biokemijska trudnoća nastane kada zametak odumre odmah nakon stvaranja, a prije usađivanja u maternicu. Ona završi i prije nego što ju je moguće uočiti na ultrazvuku (najranije oko pet tjedana od prvog dana posljednje menstruacije). Vrlo su česte, gotovo 50 do 60 % svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Može se dokazati samo putem krvi, prema pozitivnim vrijednostima beta HCG-a (hormona trudnoće) iz krvi uz pomoć osjetljivih laboratorijskih testova na hCG. Takva trudnoća sama po sebi završi spontanim pobačajem i u tim slučajevima nije potrebna kiretaža. Menstruacija nakon biokemijske trudnoće može biti obilnija i s ugrušcima, praćena jačim bolovima nego inače, ali to nije pravilo.