SAMO RIJEČI HVALE

kirurški pobačaj kod Podobnika

Pišem vam svoje iskustvo kirurškog pobačaja ili kiretaže u bolnici Podobnik.

Od saznanja da sam trudna te pregleda na kojem sam saznala da sam u 5. tjednu, u poliklinici Podobnik su me naručili za zahvat za 2 tjedna, znači u 7. tjednu, s obzirom da se ranije nije ništa vidjelo na uzv. Ta dva tjedna čekanja provela sam u agoniji, iščekivanju, suzama i raznim pomiješanim osjećajima. Iako je to čekanje samo po sebi jako teško, pozitivno je što se u glavi nekako pripremite na zahvat i prođete sve vrste strahova, pa na sam dan zahvata nisam bila uopće nervozna.

Na dan zahvata u čekaonici čekate 15-20 min., zatim vas sestra vas poziva unutra. Sestra s vama kratko prođe papire koje trebate potpisati odmah, a dobijete ih kasnije u sobi da ih detaljno pročitate i popunite sve što niste dole sa sestrom. Zatim se radi uzv kod doktora. Uzv se radi preko trbuha, a na zidu je tv gdje se vidi slika uzv-a tako da, ako ne želite, ne morate gledati, a zvuka ionako nema. Nakon ultrazvuka slijedi plaćanje; ja sam platila ukupno 4600 kn (Covid test je 100 kn) jer sam RH pozitivna grupa, negativna je skuplja i da napomenem da sam imala popust jer sam plaćala gotovinom. Sa mnom su u čekaonici bile još dvije djevojke i sestra je došla po svaku od nas pojedinačno, jednu po jednu je uvodila. Ja sam bila zadnja.

Kad je sestra došla po mene odvela me u prostoriju za presvlačenje gdje se nalazi i kupaonica te ormarić gdje se presvučete u njihovu spavaćicu i papuče. Također, imate ormarić za osobne stvari koji možete zaključati. Nakon presvlačenja, smještene smo sve tri u apartman s paravanima između, tako da vas nitko ne vidi i imate svoju privatnost. Sestre su cijelo vrijeme pored vas i tu su za sve što vam treba.

Zatim dolazi anesteziologinja koja je sa mnom kratko popričala o anesteziji i nakon toga smo već išle u salu. U sali su mi stavili brunilu i dali opću anesteziju, nakon čega se sjećam samo buđenja kad su me sestre hodnikom vozile natrag u sobu.

U sobi ležite cca. sat vremena dok ne dođete k sebi od anestezije; ja sam se odmah nakon buđenja osjećala kao da mi se jako piški, ali sestra mi je objasnila da je to prividno zbog gaze koja pritišcće trbuh. Taj osjećaj prestane vrlo brzo i mogu reći da nakon toga nisam osjetila ni najmanju bol, već samo malo pritiskanje trbuha kao prvi dan menstruacije i samo blago krvarenje. U međuvremenu dobijete sok i nešto za pojesti, zatim se oblačite, ponovno idete na uzv te vas puštaju kući.

Moram napomenuti: svo osoblje, a pogotovo apsolutno sve sestre su mi ovo iskustvo toliko olakšale i bile su maksimalno drage i ljubazne, one vas ohrabruju, nasmijavaju vas, tješe vas, nema osude u očima, nema ‘krivih’ pogleda, nema osjećaja da radite “nešto zabranjeno” u ovoj konzervativnoj državi.

Mene zahvat nije toliko plašio, kao samo iskustvo osoblja i pogledi za koje sam mislila da ću sigurno doživjeti od barem jedne osobe, ali sam među sretnicama koje, ne samo da to nisu doživjele, već upravo suprotno. Ne mogu reći da je ovo iskustvo bilo divno, ali mogu reći da je bilo maksimalno ugodno s obzirom na okolnosti.

Preporučila bih ovu bolnicu svim ženama koje se nalaze, na žalost, u ovoj teškoj situaciji i koje, naravno, imaju te mogućnosti da si priušte zahvat po znatno većoj cijeni.

Za bolnicu imam samo riječi hvale i samo da kažem još da osjećam veliko olakšanje i tek sad vidim da nije bilo razloga za količinu brige koju sam osjećala i koja me gušila.

Nadam se da će moje iskustvo pomoći nekome tko se nađe ‘u mojoj koži’, a ako budete objavljivali, molila bih vas anonimno.

Hvala i vama na podršci i na divnom radu koji zaista pomaže ljudima.