Postabortivni sindrom NE postoji
U posljednje vrijeme protivnici pobačaja (koji sebe rado nazivaju “pro-liferi”) sve glasnije propagiraju mit o tzv. postabortivnom sindromu – tj. da pobačaj na zahtjev kod žena izaziva teške traume i psihičke poteškoće (“osjećaje krivnje, tjeskobe, depresije pa čak i suicidalne misli”).
Istina je sasvim drugačija – taj sindrom ne postoji, IZMIŠLJEN JE!
POBAČAJ NE IZAZIVA TEŠKE TRAUME I PSIHIČKE POTEŠKOĆE!
A najnovija znanstveno-utemeljena studija vođena od 2008. do 2016., a objavljena u Social Science & Medicine, pokazuje kako se velika većina žena (95%) ne kaje radi pobačaja. Pet godina nakon pobačaja, najsnažnija emocija koju osjećaju žene nije kajanje nego olakšanje.
Iako su kvalitetne studije o povezanosti pobačaja i posljedica na mentalno zdravlje žena rijetke; one koje postoje pokazuju da pobačaj nema ili ima vrlo male posljedice.
Suprotno tome, studije s najvećim metodološkim nedostacima pokazuju negativne posljedice. Metodološki nedostaci uključuju loš odabir uzorka i kontrolne skupine, neadekvatnu kontrolu, neadekvatnu statističku analizu i pogreške u tumačenju, uključujući pogrešno pripisivanje uzročnih učinaka.
Dezinformacije o pobačaju također su široko rasprostranjene: podaci se manipuliraju, pogrešno navode ili zanemaruju.
Neki znanstvenici vjeruju da je “postabortivni sindrom” i tvrdnja da pobačaj negativno utječe na mentalno zdravlje žena nova strategija protivnika pobačaja, koji žele kriminalizirati pobačaj.
Sociolozi su zaključili da je sindrom omogućio aktivistima da psihologiziraju iskustva žena koje su prekinule trudnoću ili potpuno zanemare iskustva žena, koja ne odgovaraju njihovim stavovima.
Za većinu žena, namjerni pobačaj ne predstavlja ugrožavanje mentalnog zdravlja i nema dugotrajne nepovoljne psihološke učinke.
Prije no što su namjerni pobačaji postali zakoniti, psihološki su problemi bili povezani s poteškoćama i stresom pri pronalaženju načina i osobe za izvođenje namjernog pobačaja.
Vjerojatnije je da će psihološki uznemirene nakon namjernog pobačaja biti adolescentice ili žene koje su imale psihijatrijske probleme i prije trudnoće, ili koje su prekinule željenu trudnoću iz medicinskih razloga, koje su bile neodlučne po pitanju zadržavanja trudnoće ili koje su namjerni pobačaj izvele kasnije tijekom trudnoće.
Problem koji ostaje – i u biti šteti zdravlju žena – je stigma društva prema ženama koje su prekinule trudnoću na zahtjev.
Ovim i sličnim objavama želimo poručiti ženama da se nemaju čega stidjeti i bojati – njihovo tijelo, njihovo zdravlje, njihov život, njihov izbor.
Jedan sigurni prekid trudnoće na zahtjev (pa i više njih) imaju manji rizik po zdravlje žene i njezinu mogućnost rađanja djece u budućnosti od spontanog pobačaja. Prema Vašim željama, ali i zdravstvenom stanju ovisi koji način prekida trudnoće će Vam se preporučiti.
Oni koji se protive pobačaju, neka ga ne čine!
– Ne zagovaram psihološku pomoć, odnosno smatram da nije potrebna. Ne treba se ženu stavljati u status glupače, ona je odrastao čovjek. Govorimo o punoljetnim ljudima koji sami mogu odlučivati. Nažalost, neki smatraju da ne mogu. Nemam ništa protiv toga da žena traži psihološku pomoć, ali sam protiv toga da joj se ona nameće, jasan je Dr. Dubravko Lepušić.