Spolnost u židovstvu
SPOLNOST I SPOLNI
mr. sc. Julija Koš – povjesničarka umjetnosti, arheologinja, aktivistkinja i diplomirani bibliotekar te magistra znanosti s područja društvenih znanosti ustupila nam je svoj tekst Spolnost i spolni odgoj u židovstvu.
SAŽETAK
Židovstvo je visokonormirana kultura, istodobno i patrijarhalno organizirana religija i sveobuhvatni način života. Bliskoistočni temelj mu je star oko 3500 godina; sljedbenici danas žive u svim krajevima svijeta. U novome vijeku razgranalo se na ultraortodoksiju, ortodoksiju, konzervativno i reformirano židovstvo. Stroži smjerovi se u svemu, pa i u spolnosti, drže temeljnih biblijskih zakona navedenih u Tori i Talmudu. Liberalniji smjerovi su otvoreni za suvremenije pa i avangardne pristupe.
U području spolnosti tradicijsko židovstvo propisuje strogo razlikovanje uloge žene i muškarca: muškarac se bavi duhovnošću i studiranjem svetih spisa, žena vodi kućanstvo, rađa i odgaja djecu. Spolni odnos, pa i bilo koje tjelesno dodirivanje između osoba različitog spola, dopušten je samo u braku, a on je najstrože reguliran zakonima o obrednoj nečistoći menstruirajuće žene. Pod nekim uvjetima dopuštena je kontracepcija i pobačaj.
Najstrože kazne su u temeljnim spisima (hebrejskoj Bibliji i Babilonskom Talmudu) propisane za muški homoseksualni odnos i masturbaciju, dok se lezbijski odnos i ženska masturbacija ne kažnjavaju.
Već od starine u praksi se kazne za spolne prijestupe ne primjenjuju, već se zajednica oglušuje, a pojedinac prikriva svoje sklonosti i prakse koje se ne uklapaju u tradicijske zakone. U reformiranim zajednicama zanemaruju se dijelovi drevnog zakona, te ih se smatra zastarjelima za naše doba, stoga je i odgoj za spolnost srodan općem suvremenom odgoju.
O POBAČAJU
Premda se u ženskom prijateljskom i rodbinskom krugu izazvani pobačaj (EJ, Abortion, sv. 1, str. 270-273) zacijelo primjenjuje bez znanja šire zajednice, židovski zakon je o tome manje strog samo od katoličkoga.
U židovstvu fetus nije osoba, već je tek potencijalna osoba: smatra se da je potrebno 40 dana od začeća do stupnja kada zametak dobiva udove i postaje prepoznatljiv kao ljudski fetus, ali ni tada to još nije osoba niti će to biti sve do završetka poroda: do tada je pravo djeteta na očuvanje života manje od prava njegove majke na očuvanje njezina života. Ugroženost majčinog života trudnoćom ili porodom sve do kraja dopušta da se, ako postoji nada da se time može spasiti njezin život i dok se još nije rodila djetetova glava ili veći dio tijela, njegovo tijelo razreže i izvuče u dijelovima. Ali ako se već rodila glava ili veći dio djetetova tijela, ono je postalo osoba i njegov je život zaštićen čak i ako daljnji tijek poroda ugrožava majčin život, jer se ne smije arbitrirati o vrijednosti života jedne ili druge osobe.
Najveća posebnost židovskog pogleda na pobačaj je u tome što je zajednica dužna spriječiti rođenje začetog djeteta koje će (teološki) biti osuđeno na gubitak vječnoga života u Svijetu koji dolazi, a to je u trudnoći koja je posljedica preljuba. Zakon ne samo što dopušta, već naređuje pobačaj u takvim okolnostima. Kada udana žena zatrudni s drugim muškarcem, izričito neovisno o okolnostima kako je do toga došlo, njezino dijete će biti mamzer (bastard), te neće biti punopravni Židov. Ono se kasnije može vjenčati samo s drugim mamzerom, dakako suprotnog spola, ali ne s punopravnom židovskom osobom, a on/ona i njihova djeca i svi potomci u eshatološkom smislu gube spasenje, odnosno svi su oni već prije rođenja izgubili pravo na vječni život (da bi se iskupili ne mogu ni konvertirati na židovstvo, jer im je majka Židovka). Ovo je toliko bitno da se, kako bi se izbjegale posljedice preljuba, u onim tradicijskim zajednicama u kojima se uopće tolerira medicinski potpomognuta oplodnja, dopuštene isključivo tehnike koje se služe spermom muža. Jer dijete začeto spermom davatelja pravno bi bilo mamzer, potomak preljuba, premda majka nije imala spolni odnos s drugim muškarcem.
Slučajeve, pak, preljuba u dragovoljnom spolnom odnosu uglavnom se teže društveno prepoznaje, ali židovstvo vjeruje da će Mesija, kada bude došao, prepoznati čak i daleke potomke takve zabranjene trudnoće, te će i oni izgubiti spasenje. U praksi je, ipak, od najveće starine nepoznata primjena zakonski naređenog pobačaja, premda su se u nekim razdobljima židovske povijesti događala masovna silovanja udanih židovskih žena u pogromima u istočnoj Europi. Dapače, pronalaze se različiti načini i opravdanja za razumljivo zaobilaženje toga zakona, a izvori za to se traže i nalaze i u samome Talmudu. Tako europski židovski učenjak Maharil (14./15. stoljeće) u svojim spisima navodi slučaj nekog rabina Šlomila iz austrijskoga grada Ennsa, koji je radi izučavanja svetih spisa na dulje vrijeme otputovao u neko udaljeno mjesto, a njegova je žena jedanaest mjeseci nakon njegova odlaska rodila dijete. No, kaže učenjak, „svima je bilo poznato da je rabinova žena bila takva pravednica da je njezina trudnoća nedvojbeno bila jedna od onih neobično dugih trudnoća kakve spominje i sam Talmud [u traktatu Jevamot 80b]“.
cijeli tekst: Spolnost u židovstvu