U posljednje vrijeme protivnici pobačaja, koji se rado nazivaju „pro-liferima“, sve glasnije šire mit o tzv. postabortivnom sindromu — odnosno tvrdnju da pobačaj na zahtjev kod žena izaziva teške traume i psihičke poteškoće, poput osjećaja krivnje, tjeskobe, depresije pa čak i suicidalnih misli.
Istina je sasvim drugačija – taj sindrom ne postoji, IZMIŠLJEN JE!
POBAČAJ NE IZAZIVA TEŠKE TRAUME I PSIHIČKE POTEŠKOĆE!
Najnovija znanstveno-utemeljena studija, provedena od 2008. do 2016. i objavljena u časopisu Social Science & Medicine, pokazuje da se velika većina žena, njih 95 %, ne kaje zbog pobačaja. Pet godina nakon pobačaja najsnažnija emocija koju osjećaju nije kajanje, nego olakšanje.
Iako su kvalitetne studije o povezanosti pobačaja i posljedica za mentalno zdravlje žena rijetke, one koje postoje pokazuju da pobačaj nema ili ima tek vrlo male posljedice.
Nasuprot tomu, studije s najvećim metodološkim nedostacima češće upućuju na negativne posljedice. Ti nedostaci uključuju loš odabir uzorka i kontrolne skupine, neodgovarajuću kontrolu čimbenika, neprimjerenu statističku analizu te pogreške u tumačenju rezultata, uključujući pogrešno pripisivanje uzročno-posljedičnih veza.
Dezinformacije o pobačaju također su široko rasprostranjene: podacima se manipulira, pogrešno ih se navodi ili ih se zanemaruje.
Neki znanstvenici smatraju da su „postabortivni sindrom“ i tvrdnja da pobačaj negativno utječe na mentalno zdravlje žena nova strategija protivnika pobačaja, usmjerena na njegovu kriminalizaciju.
Sociolozi su zaključili da je taj navodni sindrom omogućio aktivistima da psihologiziraju iskustva žena koje su prekinule trudnoću ili da potpuno zanemare iskustva žena koja se ne uklapaju u njihove stavove.
Za većinu žena namjerni pobačaj ne predstavlja ugrozu mentalnom zdravlju i nema dugotrajne nepovoljne psihološke učinke.
Prije nego što su namjerni pobačaji postali zakoniti, psihološki problemi bili su povezani s poteškoćama i stresom pri pronalaženju načina i osobe koja bi zahvat obavila.
Veća je vjerojatnost da će psihološku uznemirenost nakon namjernog pobačaja doživjeti adolescentice, žene koje su i prije trudnoće imale psihijatrijske poteškoće, žene koje su prekinule željenu trudnoću iz medicinskih razloga, one koje su bile neodlučne oko nastavka trudnoće te žene koje su pobačaj obavile u kasnijoj fazi trudnoće.
Problem koji ostaje — i koji uistinu šteti zdravlju žena — jest društvena stigma prema ženama koje su prekinule trudnoću na zahtjev.
Ovim i sličnim objavama želimo poručiti ženama da se nemaju čega sramiti ni bojati: njihovo tijelo, njihovo zdravlje, njihov život, njihov izbor.
Jedan siguran prekid trudnoće na zahtjev, pa i više njih, nosi manji rizik za zdravlje žene i njezinu buduću mogućnost rađanja djece nego spontani pobačaj. O Vašim željama, ali i o zdravstvenom stanju, ovisi koji će Vam se način prekida trudnoće preporučiti.
Oni koji se protive pobačaju, neka ga ne čine!
– Ne zagovaram psihološku pomoć, odnosno smatram da nije potrebna. Ne treba se ženu stavljati u status glupače, ona je odrastao čovjek. Govorimo o punoljetnim ljudima koji sami mogu odlučivati. Nažalost, neki smatraju da ne mogu. Nemam ništa protiv toga da žena traži psihološku pomoć, ali sam protiv toga da joj se ona nameće, jasan je Dr. Dubravko Lepušić.
ažurirano 05/2026.