Put u Nizozemsku
Moja trudnoća nije bila planirana. Studentica sam i zapravo nemam niti jedne realne mogućnosti osigurati sebi i djetetu egzistenciju dostojnu čovjeka. Ovo je moja priča, zasigurno klišejizirana, možda i česta koliko i banalna, ali ipak želim da stoji kao barjak upozorenja i osvještavanja odnosa prema ženama koje su iskusile neželjenu trudnoćuu.
A ide ovako nekako… Usred očaja zbog istjecanja desetog tjedna trudnoće (u bolnici mi nisu prepoznali trudnoću, nego su mislili da imam gastritis), potražila sam pomoć liječnika u nekoliko bolnica, očekujući, ako ne utjehu ili pokoju ohrabrujuću riječ, onda bar sjenku razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazim ili mozda stručni savjet i uputu. Dočekala me neprofesionalnost u ophođenju sa mnom, neskrivena grubost i drskost, kao da ih zapravo ometam tim nerealnim očekivanjima u nekom važnijem poslu od skrbi za pacijente. Barem sam njihov poziv do tog trena takvim doživljavala…
Ne želeci se odmah prepuštati potpunom beznađu,usmjeravam svu snagu u internetsku pretragu, opet misleći da sam samo pukom slučajnošću naletjela na medicinske djelatnike s “lošim danom”, možda “ustalih na lijevu nogu”. Nažalost,i ta nada mi je polako klizila kroz prste uočivsi da se većina liječnika poziva na priziv savjesti i da se za mene neće pronaći rjesenje.
Sad se već malodušno prepuštam mislima o kraju vlastitog života ni ne sluteći da ću ipak ubrzo ugledati svjetlo na kraju tunela… internetski portal Hrabre Sestre.
Iza sreće koja mi se ipak osmijehnula stoje žene i djevojke koje volonterski podržavaju i pomažu ženama poput mene. Da, ženama koje žele prekinuti trudnoću. Koje ne žele biti trudne. Koje ne žele roditi. Dobro ste pročitali.
Njihove stranice nude detaljne opise provođenja postupka pobačaja, preko istina i laži koje se vrzmaju po internetskim bespućima pa sve do informacija o zahvatima u inozemstvu,uključujući Nizozemsku s pravom na pobačaj do 22. tjedna.
Poučena, već sad lošim, iskustvom, očekujem i strahujem da informacije možda ipak ne odgovaraju stvarnosti, ali sam razuvjerena već prilikom prvog kontakta nakon kojeg je ubrzo uslijedio poziv i razgovor.
Od žene koja mi se javila sam dobila upravo ono što bi svaka od nas trebala dobiti prvenstveno od stručnih osoba: pristupačnost, komunikativnost, razumijevanje i sposobnost da me sasluša bez osude dok zajednički pokušavamo pronaći rješenje.
S obzirom na to da na pomoć u Hrvatskoj nisam više mogla računati, dogovoren je termin za pobačaj u Nizozemskoj.
Osim njezine pratnje, osiguran mi je hotelski smještaj, čak ponuđena financijska pomoć, za slučaj da nisam u mogućnosti odjednom preuzeti sav trošak.
Nažalost, prepreke kao da me nisu ni ovaj put zeljele zaobići. Na sam dan putovanja,let moje hrabre sestre je otkazan zbog loših vremenskih uvjeta, a ja postala uvjerena da igram ulogu u neizvjesnom trileru visoko na ljestvici najgledanijih kino filmova.
Ipak, kao što se i na velikim platnima zaplet u nekom trenutku rješava snagom improvizacije glavnih likova,koji se od preplašenih i pasivnih promatrača vlastite sudbine nenadano transformiraju u vođe velikih promjena i pobjeda,ja i moja hrabra sestra telefonskim kontaktom s lakoćom prelazimo sve novonastale prepreke. Iako spojene samo valnom frekvencijom,samoća neplaniranog jenjava svakom njezinom riječi i bodrenjem.
Netko je vjerovao da ja ipak mogu sama… i mogla sam.
ZAHVAT:
Uvjerena sam da je i topla dobrodošlica u jednoj amsterdamskoj klinici dala dodatan doprinos mom novootkrivenom osjećaju povjerenja i sigurnosti.
Sve potrebne informacije sam dobila i ne pitavši. Svaki korak mi je približen s dozom brižnosti i suosjećanja,osobito nakon što sam s osobljem podijelila pojedinosti svoje situacije.
Njihova pristupačnost i strpljivost je bila odlučujućau rastu samopouzdanja prijeko potrebnim za nošenje s okolinom i nekim članovima obitelji kojima se nisam uspjela povjeriti iz straha od osude i neodobravanja.
Sam zahvat je trajao kratko, dvadesetak minuta, nakon čega sam ponuđena jelom i pićem za lakši i brži oporavak, te otpuštena nakon pregleda i informativnog razgovora.
Čitavim putem kući me pratio osjećaj neizmjerne sreće i olakšanja jer se sve odvilo upravo onako, kako mi je opisala i moja hrabra sestra.
Smatram da su me vratile u život… zapravo su mi ga spasile.
Svim djevojkama i ženama zelim poručiti da nisu same. Uvijek postoji izbor, a prije svega postoji humanost na koju možemo računati!