CRVENI OTPOR

protuprosvjed “Hodu za život”, 25.05.2019.

Crveni otpor za pravo na pobačaj: Ako se ne odupremo, zgazit će nas

Živio #crveniotpor!

Centar za građansku hrabrost vas poziva da odjenete/ponesete nešto crveno i na sutrašnji dan Hoda za zabranu pobačaja izađete na ulice i okrenete leđa klerikalnoj paradi. Crvenim označite svoje prozore, balkone, ulice, trgove, spomenike – pokažite da fašističke ideje nisu dobrodošle! 

Hrvatska je ženama okrenula leđa. Ne štiti nas od partnerskog nasilja, uskraćuje nam zdravstvenu skrb, izlaže nas nasilju u bolnicama. A već neko vrijeme pokušava nam se oduzeti i pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Pravo koje nam je posljednjih godina ograničeno iz dva temeljna razloga: pobačaj je nedostupan jer ga nema tko obavljati i jer ga žene ne mogu platiti.

Ulicama naših gradova, davno oslobođenih od fašističkih ideja, već četvrtu godinu “miroljubivo hodaju” oni koji te ideje žele rehabilitirati. Pobornice i pobornici prisilnog rađanja. Nema ničeg miroljubivog u političkom pritisku za zabranu pobačaja na dan izborne šutnje. Nema ničeg miroljubivog u onima koji mlade koji im pokažu otpor nazivaju spodobama, prijete im, prijavljuju ih policiji. Nema ničeg miroljubivog u pjesmi Marka Perkovića Thompsona, apologeta ustaškog režima, pod čijim su prvim bijelim poljem žene koje su pobacile – strijeljane.

Crvena je boja krvlju izborenog prava na pobačaj. Žene su umirale jer su dogme stavljene ispred njihovog zdravlja. Zbog ideja koje će u subotu “miroljubivo hodati” vašim ulicama. Hod “za život” gazi žene, više puta smo to poručile. Ako se ne odupremo sada i ovdje, žene će trpjeti još više, riskirati još više da bi preživjele i bile slobodne.

Zato vas pozivamo da na dan Hoda za zabranu pobačaja obučete nešto crveno, izađete na ulice i okrenete leđa klerikalnoj paradi. Da time poručite da su žene ravnopravne građanke, da su zdravlje i životi žena ispred crkvenih dogmi. Pozivamo vas da crvenom bojom označite svoje prozore, ulice, trgove. Na Facebook stranicu pošaljite nam fotografije vaših mjesta crvenog otpora.

Zahtjevi za novi tzv. Zakon o pobačaju, Platforme za reproduktivna prava prenosimo u cijelosti. 

Dok čekamo novi tzv. Zakon o pobačaju, opozicijske stranke, nezavisne stručnjakinje i udruge ponudile su nekoliko jako dobrih zakonskih rješenja. Platforma za reproduktivna prava od Vlade zahtijeva da predloži, od Hrvatskog sabora da usvoji, a od nadležnog Ministarstva zdravstva da provodi – upravo takav zakon koji, prije svega, propisuje:

1. JAVNO FINANCIRANA I DOSTUPNA KONTRACEPCIJSKA SREDSTVA

Svaka žena mora imati pristup različitim metodama kontracepcije te sama, temeljem pruženih znanstveno utemeljenih informacija o kontracepciji, odabrati koju će metodu koristiti. Uskrata kontracepcijskih sredstava – kako u bolnicama, tako u ljekarnama – nije prihvatljiva. Kontracepcijska sredstva ne smiju biti luksuz. Zahtijevamo da novi zakon propiše da trošak mora snositi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

2. ZNANSTVENO UTEMELJENU SEKSUALNU EDUKACIJU

Ključno je da, počevši od školske dobi u okviru zdravstvenog odgoja, utemeljenog na relevantnim informacijama i suvremenim znanstvenim spoznajama, učimo djecu i mlade odgovornom seksualnom životu. Nadležna ministarstva dužna su uspostaviti program edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju na nacionalnoj razini, kroz sustav obrazovanja od osnovnoškolske dobi. Broj neplaniranih trudnoća možemo smanjiti jedino preventivnim i edukativnim mjerama.

3. BESPLATAN POBAČAJ

Pobačaj mora postati dostupan svima – bez obzira na ekonomski i društveni status. Trenutno košta između 1.800 i 3.000 kuna, što znači da je dostupan samo onim ženama koje imaju dovoljno novca da ostvare svoje pravo. Od novog zakona zahtijevamo da trošak prekida trudnoće bude pokriven sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

4. PRAVO NA INFORMIRANU ODLUKU BEZ SAVJETOVANJA, PERIODA ČEKANJA I KOMISIJA

Žena u procesu donošenja odluke o prekidu trudnoće ne treba savjetovanje ili period čekanja, već pristup znanstveno utemeljenim informacijama o postupku, kako bi sama mogla donijeti odluku. Te informacije može pružiti samo ginekolog_inja spremna izvršiti postupak pobačaja, a Ministarstvo zdravstva dužno je izraditi standardiziranu proceduru pružanja informacija o prekidu trudnoće.

5. PRAVO ODABIRA METODE POBAČAJA

U procesu informiranja žene o postupku prekida trudnoće, ginekologinje i ginekolozi dužni su pružiti informacije o različitim metodama postupka: kirurškom i medikamentoznom. Odluku o metodi prekida trudnoće treba donijeti žena. Ministarstvo zdravstva dužno je izraditi standardizirane upute koje pojašnjavaju specifičnosti svake metode. Sve zdravstvene ustanove koje vrše pobačaje, moraju osigurati dostupnost kirurškog i medikamentoznog pobačaja. Zakon treba omogućiti i medikamentozni prekid pobačaja kod kuće do 9. tjedna gestacijske dobi, što je i u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

6. PRAVO NA STERILIZACIJU NA TEMELJU INFORMIRANE ODLUKE

Sterilizacija treba biti dostupna svakoj odrasloj osobi, minimalni ili maksimalni broj djece ne može se koristiti kao kriterij za pristup sterilizaciji niti smije biti tražen pristanak partnera. Zahtijevamo zakonski zajamčenu sterilizaciju uz informirani pristanak svakoj punoljetnoj osobi na osnovi njene informirane i slobodne odluke.

7. FINANCIJSKE KAZNE ZA ONE KOJI SE OGLUŠE NA ODREDBE ZAKONA

Zahtijevamo financijske kazne za ustanove koje se ogluše na odredbe novoga zakona i odbiju omogućiti siguran i što bezbolniji postupak prekida trudnoće. Financijske kazne zahtijevamo i za ustanove koje postupke prekida trudnoće ne provode u zadanim rokovima. Kazne treba primijeniti i na ustanovu i na odgovornu osobu ustanove.

—

Naposljetku, novim se Zakonom ne može u potpunosti riješiti problem uskraćivanja skrbi, tj. takozvanog priziva savjesti, zato što se taj institut regulira kroz nekoliko zakona i podzakonskih akata. Međutim, donošenje novog Zakona o pobačaju prava je prilika da se promijene i ovi zakoni i akti pa stoga zahtijevamo:

8. UKIDANJE PRAVA NA USKRAĆIVANJE SKRBI ili tzv. priziva savjesti

Više od polovice ginekologa i ginekologinja uskraćuje nam skrb bez posljedica, ulaganjem takozvanog priziva savjesti. Skrb ženama uskraćuje i medicinsko osoblje, ali i farmaceutkinje i farmaceuti. U Hrvatskoj 2019. svatko, pod bilo kojim uvjetima, može uložiti prigovor savjesti. Posljedice snose jedino pacijentice. Pokazalo se da regulacija tzv. priziva savjesti u praksi ne funkcionira – prizivu savjesti jednostavno nema mjesta u medicini, a nema ni u zakonu o pobačaju. “Priziv savjesti” treba ukinuti i izbrisati iz zakona jer predstavlja zlouporabu moći privilegirane manjine koja koristi svoj položaj da bi ženama odrekla pravo na slobodno odlučivanje o rađanju.

Platforma za reproduktivna prava

Tijekom prosvjeda Hod za Život, koji se održavao svake godine, grupa feministkinja u organizaciji Ženske mreže Hrvatske sjela je na asfalt na Ilici, time zapriječivši put prosvjednicima. Akciju su feministkinje istim povodom organizirale od početka Hoda za život, no 2019. godine su bile uhićene i odvedene na Prekršajni sud u Zagrebu, budući da su se oglušile na zahtjev policajaca – odbile su se maknuti sa ceste i omogućiti prosvjednicima prolazak. Prema riječima Ksenije Kordić, koja u intervjuu sa Suzanom Marjanić navodi kako su sve su prosvjednice uhićene i osuđene na prekršajnom sudu kaznama 0-1000 kn, Udruga Protagora pružila im je pravnu pomoć i prikupila novce.

“– Stali smo ispred kolone, u prvi red “obrane”. U jednom smo trenutku podigli šake ljevice. Počele su uvrede prolaznika. Vikali su nam da smo srpske kurve, lezbe, četnikuše, ubojice djece… Nema toga što se ljudi u takvom trenutku ne mogu dosjetiti, čini se… Policija nam je kazala da se maknemo, nakon čega smo sjeli na pod. Na megafon su nas upozorili da će biti primijenjena sredstva prisile ako se ne udaljimo. Tada su nas počeli hapsiti i teatralno nositi jednu po jednu u policiju. Tamo smo proveli pet sati. Nismo imali problema s policijskim službenicima, bili su korektni i susretljivi, čak smo se i dobro nasmijali, priča nam Tonia koja je u društvu 12 aktivistkinja i jednog aktivista pružila otpor konzervativnim porukama i tako zaradila prekršajnu prijavu.

– Idemo na sud zbog kršenja javnog reda i mira. Ne smeta nam to, jer smo svjesno ušli u priču, ali bunit ćemo se zbog činjenice da na sudu nisu završili ljudi koji su u koloni Hoda za život nosili ustaška obilježja, a takvih je bilo mnogo.”

Zadranka Tonia Jurišić

Iskustvo prosvjednice prenosimo u cijelosti:

-10.20 – Gerilski dočekana teta Markić, Thompson, mnogi maloljetnici, pokoji ustaša, časne sestre i svećenici, ljutiti impotentni starci, srdite bakice u dubokoj menopauzi, sretni roditelji koji guraju još sretniju djecu u masi povorke ”Hod za život”, prolazimo prvu blokadu, prvi policijski auto.
-10.25 – Praška ulica. Krvavih spavaćica, jer smo maloprije u podrumu pobacile pomoću vješalice, stajemo pred autobus Hoda za život u kojem se moguće vozi teta Markić jer joj je teško hodati. Dižemo šake- ”NO PASARAN!”. Ostali redovi staju iza nas. Policija traži zapovijed. Novinarka me pita zašto sam tu: ”Ne želim da drugi odlučuju o mom tijelu, zdravlju, pravu i životu!”.
-10.30 – Do tog časa saznale smo (među nama i jedan muškarac) da smo srpske kurve, četnikuše, ubojice djece, usputno kažu ”Za dom spremni!” i vijore ustaške zastave. Po prvi puta smo upoznale sebe – tko smo i što smo. Kao spas, od policijskog službenika stiže prvo upozorenje: ”Napustite ulicu, zaustavljate povorku Hoda za život!”. Opkoljuju nas.
-10.31 – Drugo upozorenje policijskog službenika da napustimo ulicu ili će protiv nas biti primijenjena sredstva prisile. Sjedamo, ”NO PASARAN!”. Nije zajebancija, mi smo definitivno najopasnije srpske kurve i lezbe, onaj jedan muški što je s nama sjeo još nije siguran što je, ali je uskoro iz mase saznao da je peder.
-10.33 – Policijski službenici čekaju zapovijed da nas sklone i spase od mirnih prosvjednika i ustaša Hoda za život.
-10.35 – Dolazi novinar, slika me, ja mu kažem ”Čekajte da namjestim sise, to mi je sada najvažnije!”. Potom me pita kako komentiram omjer brojki okupljenih strana. ”Inteligentnih i hrabrih ljudi gotovo uvijek je, nažalost, izuzetno malo. Povodljivih i nedovoljno obrazovanih redovito je previše.”
-10.36 – Dižu me ko Pernara, ali bez imalo drame. Ja im kažem ”Nježno sa mnom, ja sam dama!”, kažu interventni policajci ”Ne brinite, nježno, najnježnije! Dame nikada ne smiju ići doma pješke!”’ i od dragosti se smiju. Zgodniju žensku nikada nisu nosili. Kako imam 55kg, čudilo me što me samo jedan nije nosio kao mladu preko praga, ali ovi su iznimno bili dovoljno pametni, pa su zbog krvavih tajica i vješalice zaključili da ipak nisam nevina, pa sa mnom ne trebaju postupati kao na prvoj bračnoj noći.
-10.36’15” – Već sam u marici, kasnije su neki po indexu komentirali da im je žao što nisam imala cigle u torbi, malo bi me dulje mogli gledati na live streamu, ”Ona pička sa sisama ukrala je Markički show!”.
-10.38 – Zatvara se kombi, sretan policijski službenik sjeda s nama. ”Priznajte Vi nama, još se niste vozili s ovako zgodnim ženama u marici! Zamislite da se morate voziti s tetom Markić!”. ”Priznajem! I znate kaj ću Vam još reći…Zanima me kaj bi ove ženske napravile da ih netko siluje?”. ”Gospon policajac, pametno zborite!”.
-10.45 – Sretni i ponosni ulazimo u I. PP.
-11.00 – Ženske su već nervozne, a sram ih pitat da zapale. Kažem: ”Oprostite gospon policajac, mi bi malo pušile ako nam dozvolite!”. Vrlo rado, kaže on… i podijeli nekoliko pepeljara. Zajedno s nama zapali kubanku.
-12.00 – Dobivamo vodu, grickalice, napolitanke od kurvi koje nisu uhvatili i koje su nas na štajgi čekale ispred postaje.
-13.00 – Obavljaju liječnički pregled. Doktor me dugo slušal oko srca, mjeri tlak kaže: ”Školski, 120-65! Jeste li na nešto alergični?”, ”Jesam, na Hod za život.”. Pipa me policajka i zadrži se na sisama, ja se smijem. Pitala me što je smiješno… ”Pipate taj metal u push upu ko da nikad niste nosili grudnjak!”. Ona: ”Moram provjeriti imate li kakav predmet za ozljeđivanje i samoozljeđivanje!” Da, opasne su moje sise pogotovo za starije prolaznike, svećenike i časne.
-13.30 – Zajebancija u I. PP sa službenicima, nikad zgodnije pičke nisu imali tamo na okupu. Svi 13 potpisujemo da nemamo prigovor na postupanje policijskih službenika, bili su pravi kavaliri. A još smo dobili i besplatni liječnički pregled.
-14.00 – Tek tada duvam…prvi alkotest. 0,00 ko prava djevica.
-16.00 – Obaviješteni smo da ćemo dobiti prekršajni prijedlog zbog neposluha prema policijskim službenicima… ”Ali kako gospon policajac, kaj vam nije bilo vrhunski s nama?”. ”Žao nam je, ali molimo vas, dođite nam opet!”.
-16.45 – Predzadnju me puštaju iz postaje, jer od mene je bila još samo jedna zgodnija. Ispraćena od kavalira policajca, drugi mi maše s prozora, kažem im: ”Vidimo se iduće godine, potrudit ću se da vam budem još ljepša!”. ”Bit će nam zadovoljstvo gospodična, ali uz dužno poštovanje mislim da ne možete biti zgodnija nego kaj jeste!”.
 
⚠️ Iako je sve navedeno istina jer sam poznata zajebantica, evo ostavljam još samo jedan ozbiljan komentar: ⚠️
 
”Jučerašnji otpor, otpor je svih osoba, u prvom redu žena koje žele zaštititi svoje tijelo, zdravlje, pravo i život! Pobačaj je naše zakonom postojeće pravo. Zabrana pobačaja značila bi nazadak našeg društva, zadiranje u naše pravo na izbor i odlučivanje o našim životima. Zabrana pobačaja potaknula bi ilegalne pobačaje i osigurala smrt mnogih žena. Nikako ne zagovaram pobačaj kao sredstvo kontracepcije, smatram da se djeca ne ”događaju”, ali konzumacija prava na pobačaj je osoban i bezuvjetan izbor i pravo svake žene. Svaka osoba se mora odgovorno ponašati u svojim seksualnim odnosima, ali pravo na izbor mora postojati, pogotovo kada bi trudnoća bila rezultat npr. silovanja. Pomalo je čudno da se sloboda odlučivanja o svome tijelu u 21.stoljeću mora nazivati aktivizmom. Čudno je i to što se danas mlade nedovoljno obrazuje o seksualnosti. Još je čudnije to što uoči povorke Hod za život gradom Zagrebom danima niču ustaške zastave, kroz povorku se provlače mladi u crnom noseći ustaške zastave i ostale fašističke simbole, ne znajući njihovo značenje, nesvjesni koliko im drugi diktiraju njihove živote. U Jurišićevoj 25 već danima na prozoru stoji ovješena ustaška zastava, policiji je prijavljivano više puta, a reakcija izostaje. Povorkom Hoda za život uzvikivalo se ”Za dom spremni!”, nama se dovikivalo da smo četnikuše, Srpkinje, kurve, ubojice djece, po nama se pljuvalo. Oni ne bivaju uhićeni, uhićene smo mi, žene i jedan muškarac, jer se suprotstavljamo političkom i vjerskom programiranju naših života. Kraj takvih ispada, intervencija policije bila nam je spas, na svojoj koži smo osjetili da sudionici Hoda za život nisu miroljubivi kako govore. U I.PP na Zrinjevcu proveli smo 5 ugodnih sati. Policijski službenici bili zu izuzetno profesionalni, nitko od 13 privedenih nije imao progovor na njihovo postupanje. Protiv nas privedenih biti će pokrenut prekršajni postupak zbog oglušavanje na naredbe policijskih službenika. Zahtijevat ćemo da nam se novčane kazne zamijene radom za opće dobro, želimo volontirati u udrugama za zaštitu životinja, za zaštitu prava žena i drugim. Mnogi me pitaju kako komentiram brojku ”suprotstavljenih strana”’. Moj odgovor uvijek glasi isto: ”Inteligentnih i hrabrih ljudi gotovo uvijek je, nažalost, izuzetno malo. Povodljivih i nedovoljno obrazovanih redovito je previše.” Kao što mi ne ugrožavamo njihovo pravo na razmnožavanje, tako niti oni ne bi smjeli ugrožavati naše zakonito pravo na pobačaj. Nazadak društva i prava ne smijemo dozvoliti! Funkcionalno i skladno društvo grade, a njegove različitosti pomiruju kompromisi koji za ovo pitanje već postoje- pravo na priziv savjesti liječnika.”
 
Iris Ban-Krošelj, studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, također ponosna osnivačica i predsjednica udruge ANIMALEX – Udruge za pravnu zaštitu životinja, jedna od privedenih. Jedina mi je mana što ne ližem oltare.
 

25.05.2020.

Mala smo skupina aktivnih žena – ali uz vašu ogromnu podršku (preko stotine podupirujućih članica) – ne damo naša prava! Ovo je bilo prije godinu dana, znajte, da ćemo svaki put stati na ulicu, pa makar na tren ćemo ih zaustaviti, a nadamo se, na koncu, i pobijediti, nećemo šutjeti, jer mi smo feministkinje!