HRVATSKA: Žene ženama – kojima se uskraćuje pravo na abortus
Zahvaljujemo Udruženju za jezik i kulturu Lingvisti, Sarajevo koje je prevelo engleski članak iz AlJazeere o hrabrim sestrama (prevela M. Evtov)
Žene širom svijeta svakodnevno ubijaju i zlostavljaju njihovi partneri – ili ko već stigne. A ubijaju im i djecu: „Sad te više niko neće zvati mama!“ – napisao je jedan ovdašnji siledžija supruzi pobivši joj djecu. Nije to osveta, to je pokazivanje moći nad ženama kao svojinom, polaganje prava na život žene, kako objašnjava Milkica Milojević, novinarka, aktivistkinja i feministkinja, pišući o tom ubistvu i nizu drugih u našoj zemlji. Sve to bez obzira na to što žene-žrtve nasilja često godinama vape za pomoć. A ubicama se pak proglašavaju žene koje pokušavaju održati neki stepen kontrole nad vlastitim tijelima i životima. U Hrvatskoj je sve teže pristupiti abortusu. Ljekarima kojima ne prigovara savjest prigovara – društvo. Pritisak je toliki da je ovaj članak s Al Jazeere u prevodu na hrvatski potpuno izgubio reference na glavne aktere ofanzive na ženske živote i slobodu – ultrakonzervativce i Katoličku crkvu. Njih se naziva hodačima, benigno i neprecizno. To se na duge staze može pokazati pogubnim – kao i uvijek dosad kad se tepalo desnici i njihovom djelovanju. (@RiD)
Zagreb – Zorana nije očekivala da će poziv stići tako brzo.
Dvije sedmice ranije preko Interneta se prijavila da bude Hrabra sestra [„volonterska mreža koja ženama prilikom prekida trudnoće nudi povjerenje, podršku i pratnju“] i još uvijek je razmatrala do koje se mjere želi uključiti u tu novu inicijativu.
Majka dvoje djece željela je pomoći, ali je bila nervozna zbog socijalnih implikacija povezanosti s takvom grupom.
Hrabre sestre, osnovane septembra prošle godine, pružaju podršku ženama u Hrvatskoj koje žele prekid trudnoće.
Zoranu je nazvala Nada Peratović, pravnica i osnivačica grupe.
Jedna mlada žena dogovorila je abortus u susjednoj Sloveniji, i trebala joj je pratnja.
Peratovićeva je zamolila Zoranu da je ona odvede.
„Rekla sam Nadi da mi treba pet minuta, a zatim sam spustila slušalicu“, rekla je nedavno Zorana za Al Jazeeru, sjedeći u mirnom kafiću u zagrebačkom Starom gradu.
„Pitala sam se da li to stvarno želim učiniti, mogu li se nositi s tim, radim li nešto pogrešno. Onda sam pomislila da jedna žena treba pomoć druge žene i da to je to sve što trebam znati.“
Zorana je pristala.
Peratovićeva kaže da je odlučna da smanji rastuću stigmu oko pobačaja u Hrvatskoj, ali shvata da Hrabre sestre ne mogu biti uključene u donošenje odluka ni u rezervisanje termina.
One nude podršku i ništa više.
Pobačaj je i dalje kamen smutnje u zemlji.
U subotu, [29. maja] u Zagrebu je održan godišnji marš – Hod za život.
Aktivisti koji se zalažu za pravo na izbor vjeruju da će ultrakonzervativci, nakon godinu dana zatvaranja usljed pandemije, iskoristiti ovaj trenutak za pokretanje kampanje protiv pobačaja.
Prigovor savjesti
Pobačaj je u Hrvatskoj legalan, ali većini žena sve teže dostupan. Od sticanja nezavisnosti 1991. godine, neprestano se prigovara zakonu iz 1978. godine po kojem je provođenje postupka moguće do 10. sedmice trudnoće. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 1985. je [u Hrvatskoj] na 1.000 živorođenih bilo 823 pobačaja. Do 2016. godine ta brojka je pala na 67 pobačaja na 1.000 živorođenih.
Ultrakonzervativci i većinska Katolička crkva tvrde da je ovaj trend odraz hrvatskog odnosa prema pobačaju. No aktivisti koji se zalažu za pravo izbora kažu da su ovi brojevi posljedica povećanog pristupa kontracepciji, seksualnom odgoju i planiranju porodice, ali i amandmana iz 2003. godine koji ljekarima daje pravo na prigovor savjesti. Aktivisti ističu i to da ove brojke ne uključuju nepoznat broj ilegalnih pobačaja koji se obavljaju širom zemlje.
„Sad gotovo 60% liječnika ulaže prigovor savjesti“, tvrdi Peratovićeva. „Stoga su mnoge žene prisiljene na pobačaj u privatnim klinikama ili na putovanje u inozemstvo – što ih izlaže opasnosti i izvanredno visokim troškovima.“
Ofanziva ultrakonzervativaca i crkve
Zorana je mladu ženu povezla jednog hladnog decembarskog dana. S COVID-testovima u ruci, započele su mučnu jednosatnu vožnju do slovenske granice. Četrdesetpetogodišnjakinja je brbljala o pandemiji i počela se žaliti na svoju djecu – zbog čega je kasnije samu sebe prezirala.
„Obje smo bile krajnje nesigurne“, kaže Zorana.
Na granici su rekle da idu u posjetu prijateljici koja leži u bolnici.
U klinici su ih razdvojili pa su mogle komunicirati samo putem WhatsAppa. „Ona je bila strašno uplašena“, kaže Zorana. „Ažurirala me iz sekunde u sekundu.“ Dok je čekala, Zorana je u obližnjoj trgovini kupila sokove i sendviče, a kad je mlada žena nekoliko sati kasnije ušla u automobil i ugledala improvizovani banket, briznula je u plač.
„Mislim da nije plakala zbog pobačaja. Stalno je govorila: Ovo je tako lijepo. Mislim da se rasplakala zato što je netko učinio nešto lijepo za nju.“
Od 130 žena koje su se prijavile za Hrabru sestru, 40 ih je sada obučeno kroz niz predavanja.
Među predavačima je bila i ginekologinja veteranka dr. Jasenka Grujić, koja je tokom svoje 46-godišnje karijere svjedočila dramatičnim promjenama u pristupu pobačaju.
„Možete vjerovati da je Djevica Marija bila djevica“, kaže dr. Grujić, „ali ako ste ginekolog, samo vi možete pomoći ženi ako želi pobaciti. Odbijanje pomoći je protivno vrijednostima naše profesije.“
Ali dr. Boris Ujević, ginekolog iz zagrebačke bolnice Sveti Duh, želi restriktivnije zakone o pobačaju i vjeruje da je prigovor savjesti „esencijalno ljudsko pravo“. On odbacuje Grujićkinu argumentaciju i kaže: „Medicina je liječenje, a pobačaj tu ne spada. Volio bih da abortus na zahtjev bude zabranjen, ali je presudom Ustavnog suda iz 2017. godine odlučeno da zakon iz 1978. godine ne krši Ustav. Stoga mislim da treba uvesti obvezno savjetovanje kako bi se pomoglo ženama.“
Među Hrabrim sestrama raste zabrinutost da bi takav potez ženama otežao život.
Uprkos tome, ultrakonzervativne skupine i Katolička crkva neprestano lobiraju u konzervativnoj vladi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) da uvede takvu obavezu. Među lobistima ima dosta mladih koji vjeruju da su stariji previše liberalni kad je pobačaj u pitanju.
Ivančica Đukec, još jedna Hrabra sestra, spremna se suočiti sa svim preprekama.
Ova četrdesettrogodišnjakinja odlučila se prijaviti nakon što se grdno namučila da pronađe nepristrane informacije o pobačaju kad je u 17. sedmici svoje druge trudnoće saznala da fetus ima fatalnu anomaliju.
„Izdržala sam 18 sati muke i boli, sve što donosi stvarni porod, ali bez sretnog svršetka. Nakon toga su me prijatelji i obitelj u čudu pitali zar ne postoji neko ‘ljudskije rješenje‘. Osjećala sam se krajnje usamljenom. Hrabre sestre rade na tome da to ne dožive i druge žene.“