Naručila sam se na pobačaj u OB Dubrovnik zbog neplanirane trudnoće. Iskustvo je sve u svemu bilo ok. Jedina opcija je bio medikametozni pobačaj što mi je bilo ok. Jedina zamjerka je par osuđujućih pogleda od sestre i osobe na glavnom pultu gdje sam postupak platila. Na odjelu su mi rekli šifru koju koristim da drugi ljudi ne bi znali o kojem postupku se radi, ali na kraju pola osoblja me blijedo gledalo kad bi šifru izgovorila, pa ne mogu reći da ima ikakvu svrhu. Doktorica na odjelu jako ljubazna, ali uporna u nagovaranju na odustajanje od postupka. Napokon ulazim na odjel gdje mi preljubazna glavna sestra objašnjava cijeli postupak. Uzimam prvu tabletu koja započinje postupak i dobivam upute kad da se vratim po drugu finalnu tabletu. Vraćam se po drugu i zaprimaju me na odjel. Bila sam u sobi sa još dvije osobe. Popile smo drugu tabletu oko 8 ujutro. Do 12 je bilo sve gotovo. Razina boli je individualna, meni osobno je jedan sat bila jako intenzivna, a ostatak vremena sasvim podnošljivo. Najveći problem je što se krenete čistiti u etapama i svako malo se mora na wc, a kad su tri osobe u istom procesu, u istoj sobi, to je malo nezgodno. Najviše me bilo strah od mentalnih posljedica ovog čina, ali mogu reći da nakon skoro godinu dana nemam nikakvih posljedica po tom pitanju i sigurna sam u svoju odluku (02/2025).
Sve je proslo brzo, u najboljem redu, bez ikakvih odugovlacenja ili cak odgovaranja od postupka. Doktorica me je čak u jednom trenu zaustavila i rekla da je ona ovdje da me vodi kroz postupak, a ne da me preispituje i da vjeruje da sam dobro razmislila. Sve u svemu stvarno jedno pozitivno iskustvo za to sto je. Preporucila bih svima s juznije strane Dubrovnik.
(….) U medjuvremenu sam ja jos istrazivala , pitala na fejsu anonimno i dosla do “Hrabre sestre”, te se javila na whatsapp broju naznacenom kao kontakt posto su sve druge informacije koje sam online nalazila bile oprecne. Razgovor sa Hrabrom sestrom je ucvrstio moju odluku , dala mi je upute i kontakt i ja sam zvala u Dubrovnik. Prvi broj na koji mi se javila zena me je uputila na drugi broj, broj odjela uz naznaku da ako mi se javi drska zena, da se ne dam smest da je to moje pravo u koje niko nesmi ulazit. Zvala sam na broj koji mi je dala pripremljena na salvu neugode, no medjutim i navodna bezobrazna sestra je bila jako susretljiva, te ugovaram termin i sve kroz 10min od prvog poziva. Receno mi je da samo dva doktora u bolnici to rade, te da moram imat srece da me trefi bar jedan.
Kad sam dosla na termin ista sestra me docekala na odjelu, rekla je da je guzva. Dosta sam cekala, ali i kad me prozvala nije me prozvala kao druge ‘CTG, UZv i sl,’ nego samo da dodjem. Unutra me pitala samo jednom jesam li 100% sigurna, dala mi upute, sifru pod kojom me spremila u sustav (osim sifre upisana sam djevojackim prezimenom) i uputila me doktorici.
Doktorica prekrasna, susretljiva zena. Ja sam naravno nervozna i uznemirena pocela s pravdanjem ona me zaustavila i rekla da ona nije netko tko ulazi u tudje odluke, da vjeruje da sam ja dobro razmislila i da je ona tu da me vodi kroz proces, a ne da me preispituje. Za vrijeme pregleda okrece ekran od mene, ustvrdjuje sto mora i dogovaramo terapiju i upute za dalje bez ijedne grube rijeci, krivog pogleda, ma da sam se u ijednom trenu osjecala lose. Kao da sam dosla na bilo kakav medicinski zahvat, sasvim jedna normalna situacija. Odlazim na odjel po prvu dozu terapije, na odjelu takodjer starija sestra, susretljiva, topla, bez suvisnih pitanja samo jasne upute, i potpisivanje papirologije. Terapiju sam pila sutradan ujutro doma i receno mi je da je iznimno rijetko da se odmah s prvom dozom sve rijesi, ali da se dogodi i dobivam upute sto ako tako bude. Tocno 24h nakon uzimanja meni sve krece doma, tako da sam sve prosla doma. Bezbolno (sto je isto individualno ali mene ni bolilo nista), samo s jako puno krvi sto moze za nekoga bit izrazito stresno. Ja sam se dobro osjecala i gubitak tolike kolicine krvi mi ni naskodi. Sutradan sam morala u dnevnu bolnicu po drugu dozu koja bi ustvari trebala bit glavnina postupka, ali sam ja bila eto jedna od tih sretnica koja je glavninu prosla doma.
Ipak osta je komadic i da nebi dobila infekciju, a nisam u blizini bolnice doktorica ipak ordinira drugu dozu i ostanak u dnevnoj bolnici. Dosla sam u 7:30 ujutro u 14h sam izasla, sve je proslo u redu, bezbolno, jos sam se na izlasku i nasalila sa sestrom i doktoricom.
E sad to sto sam ja prosla liso sa samim postupkom je puka sreca, zene inace ipak malo teze prodju. U slucaju komplikacija ostajes u bolnici, ako se ocistis tamo u roku 4-6h ides kuci. Vecina prodje ciscenje tek nakon druge doze.
Nalaz ti ne moraju izdat jer ostaje onda zabiljezen u sustavu ako ti ne zelis, s obzirom da postupak placas, ostanes samo zabiljezena pod sifrom ‘pomorska’ u papirnoj arhivi i to je to. Sve skupa stvarno dobro i jako sam se iznenadila sto bas nitko ni ima negativan stav prema meni niti i najmanju osudu (09/2025.).