KBC Osijek
Danas je drugi dan kako je prošla kiretaža, mirnog tijela i glave želim svim curama i ženama ispričati svoju stranu priče.
Nažalost, patim od poremećaja depresije i anskioznosti i jako loše reagiram na bilo kakve promjene pa čak i vremenske. Tjedan dana, možda malo više prije nego će mi izostati menstruacija, osjetila sam strašnu nervozu, nesanicu, uznemirenost… osjećala sam se stvarno loše. Sve to se je pojačavalo do dana kada sam shvatila da menstruacija kasni i da sam trudna. Tada je nastao kaos, teško je objasniti kakav, jer moraš to imati da bi shvatio.
Guglala sam sve moguće kombinacije riječi koje su podrazumijevale pobačaj, nekada sam čitala iste forume, sve uglavnom stari datumi. Mogu biti sretna u toj nesreći da me je obitelj shvatila kao i moj zaručnik koji je gledao svaki dan horor koji mi se je događao. Ubrzo sam otišla na pregled, savjetovala se sa doktoricom i sutradan se zaputila u KBC Osijek. Iskreno, to je bila u svemu ovome najveća greška. Dočekale su me sestre koje ne da su bile nepristupačne nego su me totalno ignorirale, pregled kao i narudžbu sam čekala satima. Što drugo reći kada dođete na red drugi, a prozovu vas zadnjeg… po kazni? Dogovorila sam zahvat za dva dana (cijena je 1680 kn), napravila covid test, krvnu grupu sam imala od prije jer sam bila darivalac krvi, RH negativna. Upute nisam dobila, osim želim ili opću ili lokalnu anesteziju, toliko im nisam vjerovala da nisam mogla zamisliti da me se uspava, mislila sam, tko zna šta će mi napraviti. Zahvat uključuje apaurin u venu, neku injekciju kojoj ne znate ime, dobije se dolje. Bol je dosta jaka, budi sprema stisnuti zube. Kasnije klasika, ležanje, ručak i furaj doma (rogham kupiš u ljekarnoj, cijena je 470 kn, da ti ga tvoja doktorica opće prakse). Cure na katu su bile ok, bez miješanja u odluku, bez mržnje. A meni, meni se je motalo jedno pitanje koje sam cijelo vrijeme analizirala
Pitam se, žene smo, nismo li učene da se držimo zajedno, da imamo pravo govora, da možemo vikati? Gdje smo kada jedna drugoj trebamo pomoći, onako iskreno? Ne, nažalost, mi u ovoj državi to nismo postigle i nećemo još dugo. Bojim se da nismo napredovale ni u čemu osim u osuđivanju i ogovaranju, što nije cilj. Nikako. Žao mi je što sam jako kasno našla stranicu Hrabre sestre, žene, koje sigurno žele pravu promjenu i iskreno pravo glasa i izbora. Želim ti reći, sestro, da budeš glasna i silovita i da nastaviš širiti pravo izbora, da uspiješ u tome uz podršku žena koje osjećaju isto.
A što se tiče iskustva, ne bojte se, sve je prolazno. Ako Vas pati osjećaj da ste zeznule stvar, sve se događa sa razlogom, tako i to. Tako je moralo biti, tada je to jedino bilo dobro za Vas, TI si moraš biti bitna, tvoje zdravlje, što psihičko što fizičko… Hvala vam svima na svemu 🙂 Naravno, puno ste mi pomogle, samim time što postojite..bilo bi poražavajuće da ovakve stvari odlaze još više niz brdo s obzirom na stoljeće u kojem živimo. Baš mi je mama spomenula, iako sam to čula i od prije da je moja prabaka imala abortus, radila joj je neka žena u selu i dobila je sepsu i naravno, umrla. Moja baka je tada poslana u sirotište jer se nije imao tko brinuti za nju. To je tragedija koja je stopirana ali se može pokrenuti ako ne pružimo otpor. Na to mislim jer kada sam jednom upisala ” kako” u tražilicu, automatski sam dobila – kako napraviti abortus kod kuće.Obrazac ću ispuniti, u svemu tome sam totalno zaboravila, jedino nemam niti jedno ime, a voljela bih znati ime i prezime gospođe s hitnog prijema na ginekologiji (01/2023.).