PRIVATNA KLINIKA
podobnik, ZAgreb

Pišem vam svoje iskustvo kirurškog pobačaja ili kiretaže u bolnici Podobnik.

Od saznanja da sam trudna te pregleda na kojem sam saznala da sam u 5. tjednu, u poliklinici Podobnik su me naručili za zahvat za 2 tjedna, znači u 7. tjednu, s obzirom da se ranije nije ništa vidjelo na uzv. Ta dva tjedna čekanja provela sam u agoniji, iščekivanju, suzama i raznim pomiješanim osjećajima. Iako je to čekanje samo po sebi jako teško, pozitivno je što se u glavi nekako pripremite na zahvat i prođete sve vrste strahova, pa na sam dan zahvata nisam bila uopće nervozna.

Na dan zahvata u čekaonici čekate 15-20 min., zatim vas sestra poziva unutra. Sestra s vama kratko prođe papire koje trebate potpisati odmah, a dobijete ih kasnije u sobi da ih detaljno pročitate i popunite sve što niste dole sa sestrom. Zatim se radi uzv kod doktora. Uzv se radi preko trbuha, a na zidu je tv gdje se vidi slika uzv-a tako da, ako ne želite, ne morate gledati, a zvuka ionako nema. Nakon ultrazvuka slijedi plaćanje; ja sam platila ukupno 4600 kn (Covid test je 100 kn) jer sam RH pozitivna grupa, negativna je skuplja i da napomenem da sam imala popust jer sam plaćala gotovinom. Sa mnom su u čekaonici bile još dvije djevojke i sestra je došla po svaku od nas pojedinačno, jednu po jednu je uvodila. Ja sam bila zadnja.

Kad je sestra došla po mene odvela me u prostoriju za presvlačenje gdje se nalazi i kupaonica te ormarić gdje se presvučete u njihovu spavaćicu i papuče. Također, imate ormarić za osobne stvari koji možete zaključati. Nakon presvlačenja, smještene smo sve tri u apartman s paravanima između, tako da vas nitko ne vidi i imate svoju privatnost. Sestre su cijelo vrijeme pored vas i tu su za sve što vam treba.

Zatim dolazi anesteziologinja koja je sa mnom kratko popričala o anesteziji i nakon toga smo već išle u salu. U sali su mi stavili brunilu i dali opću anesteziju, nakon čega se sjećam samo buđenja kad su me sestre hodnikom vozile natrag u sobu.

U sobi ležite cca. sat vremena dok ne dođete k sebi od anestezije; ja sam se odmah nakon buđenja osjećala kao da mi se jako piški, ali sestra mi je objasnila da je to prividno zbog gaze koja pritišcće trbuh. Taj osjećaj prestane vrlo brzo i mogu reći da nakon toga nisam osjetila ni najmanju bol, već samo malo pritiskanje trbuha kao prvi dan menstruacije i samo blago krvarenje. U međuvremenu dobijete sok i nešto za pojesti, zatim se oblačite, ponovno idete na uzv te vas puštaju kući.

Moram napomenuti: svo osoblje, a pogotovo apsolutno sve sestre su mi ovo iskustvo toliko olakšale i bile su maksimalno drage i ljubazne, one vas ohrabruju, nasmijavaju vas, tješe vas, nema osude u očima, nema ‘krivih’ pogleda, nema osjećaja da radite “nešto zabranjeno” u ovoj konzervativnoj državi.

Mene zahvat nije toliko plašio, kao samo iskustvo osoblja i pogledi za koje sam mislila da ću sigurno doživjeti od barem jedne osobe, ali sam među sretnicama koje, ne samo da to nisu doživjele, već upravo suprotno. Ne mogu reći da je ovo iskustvo bilo divno, ali mogu reći da je bilo maksimalno ugodno s obzirom na okolnosti.

Preporučila bih ovu bolnicu svim ženama koje se nalaze, na žalost, u ovoj teškoj situaciji i koje, naravno, imaju te mogućnosti da si priušte zahvat po znatno većoj cijeni.

Za bolnicu imam samo riječi hvale i samo da kažem još da osjećam veliko olakšanje i tek sad vidim da nije bilo razloga za količinu brige koju sam osjećala i koja me gušila.

Nadam se da će moje iskustvo pomoći nekome tko se nađe ‘u mojoj koži’, a ako budete objavljivali, molila bih vas anonimno.

Hvala i Vama na podršci i na divnom radu koji zaista pomaže ljudima.

Nakon pozivnog testa na trudnocu, u prvi tren nisam bila na cisto sta zelim. Imam dvoje djece, a trudnoce i tih prvih par mjeseci su mi psihicki bile teske. Obzirom na cjelokupnu situaciju, shvatila sam da ne mogu i ne zelim zadrzati trudnocu. Kao i sve mi, i ja sam krenula googlati koje su mi uopce mogucnosti za prekid trudnoce. Iznenadila sam se kada sam vidjela da na hrabra.com imam sve bitne informacije na jednom mjestu! Nije mi bila opcija otici u niti jednu drzavnu bolnicu i nazvala sam polikliniku Podobnik. Javila mi se ljubazna sestra koja mi je sve objasnila. Prekid trudnoce rade od 6.-10. tjedna. Kosta 650€ (nisam dobila popust na gotovinu, al nisam ni pitala). Drugi dan sam dogovorila termin. Dosla sam u 7:30, napravili su mi brzi test na covid i za to vrijeme sam pricekala 15-20 min vani u satoru. Zatim me sestra primila, prosla samnom brdo papira. Imala sam nalaz krvne grupe na djevojacko prezime pa su mi telefonski rekli neka ponesem vjencani list. To se moze lako nabaviti preko e-gradjani.

Pregledao me je profesor, rekao je da je sve gdje treba biti. Ispred mene je bio ekran i htjela sam pogledati tu tockicu. UZV se radi preko trbuha i traje jako kratko, samo da budu sigurni da se ne radi o vanmatericnoj trudnici. Sestra mi je izmjerila tlak i uzela kontakt osobe koju bi zvali u slucaju komplikacija. Nakon toga me sestra ispratila u wc/garderobu, dobila sam spavacicu i papuce. Osobne stvari sam ostavila u ormaricu pod kljucem, mobitel se moze uzeti. Nakit je potrebno skinuti. U sobi su 4 kreveta odvojena paravanima. Tamo sam lezala dosta dugo i cekala anesteziologa. Prosla sam s njim papire koje mi je na dolasku dala sestra. Cijelo vrijeme su mi isle suze, osjecala sam ogroman sram sto sam se nasla u toj situaciji. Sestra je svakih par minuta dolazila k meni da provjeri trebam li sta. Nakon nekog vremena je dosla po mene i ispratila me u salu. U sali ih je bilo 4-5, svi ljubazni i njezni, bez ikakvih pitanja zasto sam tu. Ja sam opet plakala i nikoga nisam mogla pogledati u lice. Postavili su mi venski put i iduceg cega se sjecam je da me bude u sobi. Dvije sestre su mi pomogle da se prebacim u svoj krevet. Osjecala sam uzasan umor i laganu menstrualnu bol. Cini mi se da sam bila spojena na infuziju,zaspala sam opet. Kada sam se probudila,sestra mi je objasnila da mi je stavljena gaza kao tampon koju ona sada mora izvaditi. To nista ne boli, dala mi je jednokratne gacice i ulozak. Kroz pola sata mi je donesla sok i 2 mala kroasana. Mislila sam da ce mi biti premalo, al jedva sam i to pojela. Zaboravila sam napisati, na zahvat treba doci na taste, nista ne piti ni jesti od ponoci do zahvata.

Kako sam dolazila k sebi tako sam pocela osjecati olaksanje. Dva sata nakon zahvata me je sestra opet odvela u wc/garderobu da se presvucem. Dobro je imati svoj ulozak, ali i to vam daju ako zaboravite.  Otisla sam na kontrolni pregled kod profesora. Opet su mi suze krenule,opet sram… i tu mi je profesor rekao nesto sto mi je pomoglo da konacno zatvorim tu pricu. Rekao mi je da nisam ja nista kriva,da je normalno da zene ostanu trudne. Ako cu ikada htjeti trece dijete, necu imati nikakvih problema. Da on smatra da je dovoljno izazovno imati i 2 djece u danasnje vrijeme i odluka je samo moja. Te rijeci su mi dosle kao najbolja potpora, utjeha a najmanje sam ih ocekivala od njega. Dogovorila sam kontrolni pregled za 2 tj, ne morate ga kod njih obavit al je bitno da se obavi. Napisan mi je recept za antibiotik i tablete protiv bolova. Sestra mi je objasnila da se dan kiretaze racuna kao 1. dan menstruacije. Krvarenje moze trajati i 10ak dana, cak i s prekidima. Sve to sam dobila i na papiru,da si mogu doma u miru pogledati. Samnom su bile te dvije sestre, jedna je puno mladja od mene ali i ona me stalno tjesila i obilazila. Nije mi nista puno govorila osim da ce sve biti dobro. Istu vecer sam popila brufen protiv bolova. Krvarenje je nakon 3 dana minimalno,a bolovi podnosljivi.

Par dana prije zahvata, javila sam se hrabroj sestri na whatsapp. Trebala mi je psihicka podrska jer je za trudnocu znao samo moj suprug. Ovim putem bi se htjela zahvaliti svim hrabrim sestrama. Puno mi je znacilo sto sam imala s kime razmjeniti par poruka,bez osudjivanja i bez propitkivanja zasto uopce zelim prekid trudnoce. Drage hrabre sestre, hvala vam sto postojite i sto pruzate podrsku u tako osjetljivim trenutcima. Imala sam dojam da ipak nisam skroz sama u tome. A svim zenama koje se nadju na mom mjestu zelim reci da ce sve biti dobro (05/2023.).