OB PULA

Moje iskustvo što se tiče bolnice i osoblja i doktorice je bilo stvarno ok. Radi se o OB Pula, srpanj 2021.

Od dokumenata je potrebno… uputnica za prekid trudnoće od ginekologa, nalaz krvne slike i mokraće, potvrda krvne grupe. Dostavlja se mailom. Dokumentacija poslana u petak termin pregleda ponedjeljak. PCR test ne stariji od 48 h / 375 kn – privatno ne pokriva HZZO.

Išla sam na pregled u ponedjeljak (odmah su mi objasnili koji zahvat mogu napraviti, njihove prednosti i nedostatke) i u srijedu su me naručili za zahvat.

Došla sam u 7 sati, sestra me primila, jako draga i ljubazna te mi izmjerila tlak, obavila administraciju, (kirurški zahvat košta 2200 kn, a medikamentozni 900 kn) i oko 07 i 20 sam bila u sobi. Tamo su mi rekli da prilegnem i da se spremim za operaciju. U međuvremenu su došle još dvije pacijentice također za prekid trudnoće, znači ne miješaju druge pacijentice sa drugim zahvatima i dijagnozama.

U 10:00 sam išla na operaciju (pod općom anestezijom). Zahvat je trajao 15 min.

Otpuštena sam kući u 13:30 uz kontrolu za 8 dana, bez antibiotika.

Čitala sam o Hrabrim sestrama i koja su sve područja vašeg djelovanja i zato svaka vam čast i jedno veliko hvala što postojite.

2.362,34 kn je točno trošak kirurškog prekida trudnoće.

Pišem vam opet iz razloga da s vama podijelim i ovaj neugodniji dio našeg zdravstvenog sustava o kojem vi sigurno znate i itekako ste upoznati, a to da žena nema apsolutno nikakvog prava na zdravstveno osiguranje kada se radi o neželjenoj trudnoći. To konkretno mislim na bolovanje koje je itekako potrebno. Znači za zahvat ciste – polipa koju sam operirala nedavno, mi je propisano 14 dana bolovanja i mirovanje, pregled, a kod ovog drugog slučaja apsolutno ništa gdje si itekako osjetljiviji fizički i psihički .

Moraš “moliti” bolovanje preko općeg doktora koji ti može i ne mora otvoriti bolovanje ako ne želi. Iz pozicije doktora a i vas samih stavljeni ste u neugodnu situaciju kao da nešto radite protupravno, a situacija je itekako stresna i bolna i realna za otvaranje bolovanja. 

Procedura je vrlo jednostavna i sve su informacije dostupne na njihovim stranicama gdje se može pronaći informativni letak s kontaktima i točnim uputama.
 
Prekid trudnoće je za mene bio jedini izbor zbog zdravstvenih tegobama koje imam, a iste su se pogoršale kada sam ostala trudna. Kada sam prekinula trudnoću bila sam u 6. tjednu.
 
Naručila sam se putem e-maila i morala sam poslati krvnu sliku, krvnu grupu i rh faktor te potvrdu ginekologa o trudnoći, znači trudnoća mora biti vidljiva na ultrazvuku, to su tri papira, uputnica ginekologa ne treba. Sve pretrage sam obavila u laboratoriju preko uputnica svoje liječnice opće prakse, tako da to nisam ništa morala plaćati.
 
Kada sam poslala e-mail, dobila sam termin za tjedan dana jer je pregled u bolnici samo srijedom od 12 do 18 sati. Taj dan sam morala sa sobom ponijeti te nalaze koje sam poslala e-mailom. Medikamentozni prekid trudnoće odvija se u 3 posjeta.
 
1.     Posjet
 
je pregled kod ginekologa u općoj ambulanti u bolnici. Ginekolog vas pregleda i potvrdi da se trudnoća može prekinuti, razgovara s vama, ne pokazuje vam ništa na ultrazvuku niti vas odgovara od prekida. Nakon pregleda, idete do sestre na šalter koja vam da račun i idete ga platiti u pisarnicu, sve vam objasni gdje se što nalazi. Nakon što račun platite, vraćate se na šalter kod sestre gdje potpisujete obrazac i popijete prvu tabletu. Ukupan iznos je 118, 80 eura ako ste pozitivna krvna grupa, odnosno rh faktor. Možete platiti gotovinom ili karticom.
 
Nakon što ste popili tabletu, sestra vam da upute kada dolazite u bolnicu, a to je treći dan od popijene tablete. Znači, ako ste popili tabletu u srijedu, u petak ujutro dolazite na odjel hitne ginekološke ambulante i javljate se za prijem u bolnicu oko 8 sati.
 
Nakon popijene tablete, počela sam malo krvariti prvi dan navečer, a drugi dan se krvarenje povećavalo, ali ništa strašno. Imala sam bolove, grčeve i vrtoglavice, bilo mi je slabo jako, ali inače lijekovi djeluju tako na mene jer nemam dovoljno kilograma, odnosno pothranjena sam zbog kroničnih problema. Pila sam analgetike, ležala i nisam se pretjerano kretala kako bih imala snage za sve što me čeka. Velika podrška mi je bio moj partner koji je cijelu situaciju olakšao.
 
2.     Posjet
 
Treći dan od popijene tablete, došla sam na odjel hitne ginekološke ambulante u 8 sati gdje mi je sestra dala dvije tablete koje sam trebala staviti između obraza kao bombone i pustiti ih da se otope. To je trajalo nekih 30 minuta, a nakon 20 minuta su počeli bolovi. Sestra mi je dala brufen od 600 mg, ali ja sam ponijela i svoje tablete protiv bolova jer sam znala da će biti bolnije za mene. Inače imam strašno bolne menstruacije koje me praktički onesposobe i ne mogu ništa, tako da sam se opskrbila tabletama.
 
Bila sam u sobi sama s još jednom djevojkom koja je isto bila za prekid trudnoće, znači ne stavljaju s ostalima i imate potpunu privatnost.
 
Odmah sam nakon pola sata počela krvariti i imati grčeve, također stalno sam morala ići mokriti jer sam pila puno vode. Lakše je to izbaciti dok sjedite na wc-u nego to gledati na ulošku. Preporuka sestre je kretati se, odnosno hodati kako bi to sve izašlo van. Kako su se grčevi povećavali, tako je krvarenje bilo obilnije i počeli su izlaziti ugrušci. Čim bih osjetila da će nešto izlaziti, išla sam na wc da tamo sve izađe van, tako je i bilo. Jednostavno osjetite kada izađe iz vas, nije strašno, izgleda kao veća nakupina krvi, nije uznemirujuće. To je trajalo do nekih 12 sati, jaki grčevi i obilno krvarenje, kasnije je postajalo sve manje, a grčevi su se javljali periodično. Cijelo vrijeme sam hodala jer bi mi bilo gore kada bih ležala savijena. Imala sam bolove u leđima, nogama, zdjelici, trbuhu i jajnicima. Imala sam na samome početku temperaturu kao nuspojavu i jednom sam povratila, bilo mi je strašno hladno, ali to je trajalo nekih sat vremena. Nakon ručka, išla sam na ultrazvuk da se vidi je li trudnoća i dalje prisutna, negdje oko 16 sati, ovisi kada su liječnici slobodni, uvijek ima hitnih slučajeva.
 
Sve se očistilo, trudnoća nije bila vidljiva na ultrazvuku, znači, sve je izašlo van. Jedino je bio vidljiv zadebljan endometrij koji se ljušti još nekih 2 do 3 tjedna nakon prekida i to je u redu.
 
Doktorica je preporučila kraće mirovanje, obilnu hidraciju, analgetike prema potrebi i kontrolu kod mog ginekologa za 14 dana. Rekla je da će biti i kontrola nakon što mi prođe prva menstruacija poslije prekida, a da ista dođe za nekih 4 do 6 tjedana.
 
Drugoj djevojci se također sve očistilo i ona i ja smo puštene kući. Ona nije imala strašne bolove i grčeve, niti je jako krvarila, bila je isto u 6. tjednu. Njoj je jedan brufen od 600 mg pomogao. Bojala se da se neće očistiti jer nije imala jake grčeve, ali to nije bio slučaj, sve smo različite.
 
Sestre su bile divne, obilazile su nas triput da nas pitaju kako smo, krvarimo li i rekle nam da dobro jedemo kako bismo imale snage.
 
U bolnicu si svakako ponesite uloške (deblje i velike), vlažne maramice, higijenske potrepštine, ručnike jer oni tamo nemaju, gel za tuširanje, papuče, vodu, nešto slatko, bananu ili slično, tablete dodatne za bolove  za svaki slučaj (one ne usporavaju proces niti pogoršavaju stanje, samo dovoljno jedite ako pijete više tableta zbog želudca), pidžamu ili spavaćice, donje rublje, dodatnu pidžamu i ostale stvari koje vam inače trebaju.
 
Ako se ne očisti taj dan, odnosno trudnoća je i dalje vidljiva na ultrazvuku, daje se dodatna tableta i trebate ostati u bolnici do sutradan ujutro, zato je bolje biti spreman i imati dodatne stvari. Za ostalo ne znam jer je kod nas dviju prošlo sve u redu.
 
Naručena sam kod svog ginekologa uskoro i provjerit će je li sve u redu, ali vjerujem da je. I dalje krvarim, ali nije strašno, povremeno imam grčeve i umorna sam, ali to je sve dio toga. Tijelo se treba oporaviti. Bitno je jesti dovoljno i piti puno tekućine te se odmarati. Također, bitna je podrška partnera, prijateljice ili nekoga bliskoga, ali i ovdje dobijete sve što vam treba, Zahvaljujem Hrabrim sestrama na iscrpnim informacijama i na mogućnosti podjele svog iskustva. Znajte da niste same.

Htjela bih podjeliti svoje iskustvo medikamentoznog prekida trudnoće u Ob Pula.
Potrebno je imati nalaze krvi, krvnu grupu i nalaz ginekologa s ultrazvukom, sve sam poslala na mail ginekologije i dobila termin za prvi pregled.

Na dan prvog posjeta obavlja se još jedan pregled s ultrazvukom, tu su me pitali neke osnovne informacije i jesam li sigurna da želim prekid. Pregled se obavlja na trećem katu, na ginekologiji u hitnoj gin. ambulanti. Taj dan plaćate 118 eura i dobijete prvu tabletu od sestre na šalteru poliklinike. Svi su stvarno ljubazni i dobiju se sve potrebne informacije.

Dva dana nakon prve posjete, ujutro u 8 javila sam se na odjel, opet u hitnu ginekološku ambulantu. Sestra me smjestila u sobu s još dvije žene. Dobila sam druge 2 tablete koje se trebaju otopiti u ustima i brufen za bolove.

Meni je krvarenje započelo tek oko 11, nije bilo jako i samo me malo boljelo. Najbolje je piti puno vode i svako toliko ići na wc, tako najveći dio izađe dok ste na wc-u.

Oko 14:30 napravljen je ultrazvuk na kojem je utvrđeno da se sve očistilo i da mogu kući. Cura što je bila samnom morala je uzeti još jednu tabletu i ostati do navečer, nije se sve očistilo.

U bolnicu sam ponijela pidžamu, papuče, velike uloške i dosta vode. Tamo se dobije doručak i ručak. Stvarno imam samo riječi pohvale za osoblje bolnice u Puli, svi su izuzetno ljubazni i nitko vas ne osuđuje i ne ispituje ništa.

Jedina zamjerka ide na naš zdravstveni sustav i nemogućnost dobivanja bolovanja u ovom slučaju kada ti je to stvarno potrebno. Moja ginekologica mi je na pitanje o bolovanju kratko odgovorila da se u principu za to ne daje bolovanje i da žene i ne traže. Da ako baš želim može mi otvoriti za dan postupka.

Zvala sam i doktoricu opće prakse gdje mi je rečeno da mi ona ne može dati bolovanje za ginekoliške dijagnoze, a ne smije mi pisati ništa drugo jer se u sustavu vidi da sam zaprimljena u bolnicu…. U toj situaciji osjećaš se baš poniženo i jadno, kao da radiš nešto protuzakonito, užasan osjećaj.

Na kraju sam uzela dan godišnjeg u petak, kada sam išla u bolnicu. I to sam jedva dobila, jer je na poslu naravno kaos. U ponedjeljak sam išla raditi, ali nisam sigurno još bila spremna na to, dosta sam krvarila i povremeno mi se vrtilo.

Mislim da bi svaka žena bez ikakvog pitanja u ovoj situaciji trebala dobiti nekoliko dana za oporavak, to bi zbilja trebalo biti normalno. Ja sam postupak obavila u listopadu ove godine (10/2025.).