Moje iskustvo što se tiče bolnice i osoblja i doktorice je bilo stvarno ok. Radi se o OB Pula, srpanj 2021.
Od dokumenata je potrebno… uputnica za prekid trudnoće od ginekologa, nalaz krvne slike i mokraće, potvrda krvne grupe. Dostavlja se mailom. Dokumentacija poslana u petak termin pregleda ponedjeljak. PCR test ne stariji od 48 h / 375 kn – privatno ne pokriva HZZO.
Išla sam na pregled u ponedjeljak (odmah su mi objasnili koji zahvat mogu napraviti, njihove prednosti i nedostatke) i u srijedu su me naručili za zahvat.
Došla sam u 7 sati, sestra me primila, jako draga i ljubazna te mi izmjerila tlak, obavila administraciju, (kirurški zahvat košta 2200 kn, a medikamentozni 900 kn) i oko 07 i 20 sam bila u sobi. Tamo su mi rekli da prilegnem i da se spremim za operaciju. U međuvremenu su došle još dvije pacijentice također za prekid trudnoće, znači ne miješaju druge pacijentice sa drugim zahvatima i dijagnozama.
U 10:00 sam išla na operaciju (pod općom anestezijom). Zahvat je trajao 15 min.
Otpuštena sam kući u 13:30 uz kontrolu za 8 dana, bez antibiotika.
Čitala sam o Hrabrim sestrama i koja su sve područja vašeg djelovanja i zato svaka vam čast i jedno veliko hvala što postojite.
2.362,34 kn je točno trošak kirurškog prekida trudnoće.
Pišem vam opet iz razloga da s vama podijelim i ovaj neugodniji dio našeg zdravstvenog sustava o kojem vi sigurno znate i itekako ste upoznati, a to da žena nema apsolutno nikakvog prava na zdravstveno osiguranje kada se radi o neželjenoj trudnoći. To konkretno mislim na bolovanje koje je itekako potrebno. Znači za zahvat ciste – polipa koju sam operirala nedavno, mi je propisano 14 dana bolovanja i mirovanje, pregled, a kod ovog drugog slučaja apsolutno ništa gdje si itekako osjetljiviji fizički i psihički .
Moraš “moliti” bolovanje preko općeg doktora koji ti može i ne mora otvoriti bolovanje ako ne želi. Iz pozicije doktora a i vas samih stavljeni ste u neugodnu situaciju kao da nešto radite protupravno, a situacija je itekako stresna i bolna i realna za otvaranje bolovanja.
Htjela bih podjeliti svoje iskustvo medikamentoznog prekida trudnoće u Ob Pula.
Potrebno je imati nalaze krvi, krvnu grupu i nalaz ginekologa s ultrazvukom, sve sam poslala na mail ginekologije i dobila termin za prvi pregled.
Na dan prvog posjeta obavlja se još jedan pregled s ultrazvukom, tu su me pitali neke osnovne informacije i jesam li sigurna da želim prekid. Pregled se obavlja na trećem katu, na ginekologiji u hitnoj gin. ambulanti. Taj dan plaćate 118 eura i dobijete prvu tabletu od sestre na šalteru poliklinike. Svi su stvarno ljubazni i dobiju se sve potrebne informacije.
Dva dana nakon prve posjete, ujutro u 8 javila sam se na odjel, opet u hitnu ginekološku ambulantu. Sestra me smjestila u sobu s još dvije žene. Dobila sam druge 2 tablete koje se trebaju otopiti u ustima i brufen za bolove.
Meni je krvarenje započelo tek oko 11, nije bilo jako i samo me malo boljelo. Najbolje je piti puno vode i svako toliko ići na wc, tako najveći dio izađe dok ste na wc-u.
Oko 14:30 napravljen je ultrazvuk na kojem je utvrđeno da se sve očistilo i da mogu kući. Cura što je bila samnom morala je uzeti još jednu tabletu i ostati do navečer, nije se sve očistilo.
U bolnicu sam ponijela pidžamu, papuče, velike uloške i dosta vode. Tamo se dobije doručak i ručak. Stvarno imam samo riječi pohvale za osoblje bolnice u Puli, svi su izuzetno ljubazni i nitko vas ne osuđuje i ne ispituje ništa.
Jedina zamjerka ide na naš zdravstveni sustav i nemogućnost dobivanja bolovanja u ovom slučaju kada ti je to stvarno potrebno. Moja ginekologica mi je na pitanje o bolovanju kratko odgovorila da se u principu za to ne daje bolovanje i da žene i ne traže. Da ako baš želim može mi otvoriti za dan postupka.
Zvala sam i doktoricu opće prakse gdje mi je rečeno da mi ona ne može dati bolovanje za ginekoliške dijagnoze, a ne smije mi pisati ništa drugo jer se u sustavu vidi da sam zaprimljena u bolnicu…. U toj situaciji osjećaš se baš poniženo i jadno, kao da radiš nešto protuzakonito, užasan osjećaj.
Na kraju sam uzela dan godišnjeg u petak, kada sam išla u bolnicu. I to sam jedva dobila, jer je na poslu naravno kaos. U ponedjeljak sam išla raditi, ali nisam sigurno još bila spremna na to, dosta sam krvarila i povremeno mi se vrtilo.
Mislim da bi svaka žena bez ikakvog pitanja u ovoj situaciji trebala dobiti nekoliko dana za oporavak, to bi zbilja trebalo biti normalno. Ja sam postupak obavila u listopadu ove godine (10/2025.).