OB Šibenik

Prvo Vam želim reći koliko mi je drago da ovakva mreža žena napokon postoji. Svoj sam pobačaj imala prije nekoliko godina – zahvaljujući liječnici u bolnici, medikamentoznom prekidu trudnoće i mom zdravom razumu.

Čim sam saznala da sam trudna, odmah sam znala da ne želim roditi. Bilo je naravno premišljanja, ali onda sam u jednom trenu, shvatila da ne želim roditi. Mogu, ali ne želim. Nisam htjela dijete s osobom s kojom je plod nastao. Znala sam što želim i da želim imati dijete kad JA budem spremna i s kim budem htjela.

Zvala sam bolnicu u Šibeniku. Centrala se javlja. Odmah spajaju na ginekologiju. Jako su prijatni. Došla sam u bolnicu, napravili su ultrazvuk. Jedna medicinska sestra je bila neugodna s izjavama poput “kako se to dogodilo”, “nemoj da ti se drugi put dogodi” “može jednom ne dva puta”, međutim liječnica je vidjela da mi ta medicinska sestra stvara nelagodu te ju zamolila da izađe. Nije ni svjesna koliko mi je to značilo. Ta sestra je jedino neugodno iskustvo – inače imam samo riječi hvale. Nakon ultrazvuka liječnica mi je dala dvije tablete. Za dva dana sam morala doći po još tableta. Bila je subota kad sam popila tu zadnju tabletu koja je izazvala kontrakcije. Od pola 12 do jedan sve je izašlo van. Nakon dva i po tjedna otišla sam na kontrolu i sve je bilo u redu. Krvarila sam idućih mjesec dana i poslije se sve vratilo u normalu.