Ovo pišem za sve uplašene mlade djevojke koje se nalaze u nezavidnoj situaciji i ne znaju kako i kamo dalje. Ostala sam trudna, a nismo bili spremni niti na jedan način zadržati dijete, zato smo tražili izlaz iz situacije, da bude što brže moguće i da ne prolazimo kroz traumu. Tako smo došli do OB Sisak.

Nazvala sam ponedjeljkom, rekli su mi da se postupak počinje obavljati utorkom i da se ponovno u bolnicu vraćam u četvrtak, ali nisam imala nikakve nalaze. Prvo smo otišli na potvrdu trudnoće privatno, to smo platili oko 50e, a nakon toga krvna grupa oko 30,40e. Svi ti nalazi budu gotovi isti dan, ako platite, ako ne, čekate termin. Odnosno, doktoricu opće prakse tražite uputnicu za krvnu grupu, a zovete svog ginekologa za potvrdu trudnoće.

Kada smo skupili papire, u utorak smo otišli u OB Sisak, naručeni u 12. Javila sam se na pult i upisala me je, potpisala sam dokumente i platila 200e. Nakon toga, ušla sam u ordinaciju, nitko me nije pregledavao, vjerojatno jer je nalaz iz privatne klinike i nitko me ništa nije pitao osim ”jeste li sigurni 100%?”, kada sam rekla da, doktor je stavio pečat i išla sam uzeti prve tri tablete. Tablete se piju ispred sestre, jedna za drugom dok vam govori što trebate u četvrtak. Bolovi u utorak nisu bili gotovo nikakvi, čisto možda koji kratkotrajni grč da te podsjeti što radiš, no ništa bolno. U srijedu, neka lagana groznica, mučnina i bolovi. Nešto poput gripe, no ako se leži i odmara, ništa strašno. Ali tako je moje tijelo reagiralo, ne znači nužno da će i vaše.

U četvrtak se dolazi ujutro u 8, upiše se na šalteru i odlazi u dnevnu bolnicu. Preporučam da ponesete sljedeće: spavaćicu, papuče, uloške, toalet papir (jer u bolnici jedva da ga ima), tekućine, hrane, rezervne gaćice, rezervnu spavaćicu (jer uvijek krvi završi i na spavaćici i na krevetu). Meni to nitko nije rekao, a vjerujte, neophodno je. Nakon što su sve žene smještene u krevet, dobivaju se upute i prve dvije tablete koje se stave u gornji predjel vilice da se tope same i treba im oko sat vremena da se otope. Kontrakcije kod drugih žena krenule su odmah nakon pola sata, no meni nije bilo ništa. Prošlo je i 3,4 sata, one su imale groznicu, proljev i povraćale, a ja sam šetala po sobi u nadi da neću morati još dvije tablete jer je bilo gotovo bezbolno. Imala sam mikro grčeve i od hodanja mi je u dva navrata ispala veća količina svega, no nisam bila sigurna da je izašlo sve što je trebalo, jer druge cure u sobi grčile su se i nisu sebi mogle doći. Jedna je u nekoliko navrata jako povraćala pa je morala primiti i injekciju jer je bilo nepodnošljivo.

Dok sam ja i dalje samo hodala i skakala po sobi u nadi da ću se očistiti, a od grčeva i dalje ništa nije bilo. Sveukupno na kontrolni ultrazvuk čekale smo 6 sati. Nakon pregleda, sve cure su išle kući, jedino se ja nisam očistila. Tu sam već emocionalno pala jer mi nitko nije dao nikakvu informaciju, već su mi rekli da moram uzeti još jednu tabletu. Mislila sam ako me nije boljelo od dvije tablete, sad će me boljeti za sve ovo što nije. Stavila sam još jednu tabletu u usta i uslijedilo je čekanje boli, no bol se opet nije pojavila. I dalje su izlazili neki ugrušci, ali ništa značajno. Skakala sam po sobi, šetala, poprilično nervozno jer i dalje ne boli. Mislila sam da ću morati na kiretažu, jer bez boli nema kontrakcija, nema čišćenja. Baš sam se uplašila. Nakon 2, 3 sata doktorica je došla po mene i odvela me na ultrazvuk i ispostavilo se da mi je zavaljena maternica, samim tim sporije se ljušti. Očekivano krvarenje nakon zahvata je do 10tak dana, no meni je rekla, da će vjerojatno trajati duže, ali da sam sad čista i da mogu kući.

U tom trenutku, suze su krenule same od sebe. Abortirala sam fizički potpuno bezbolno. Gledajući druge cure oko mene, smatrala sam da me je netko nagradio, da to dijete nije niti pripadalo meni koliko je lako i bezbolno izašlo iz mene. Emocionalno me je boljelo to iščekivanje, ali niste ni svjesne koje olakšanje osjetite kada se očistite. Nestane sva fizička i psihička bol ukoliko ste ju osjećale.

Nikoga ne želim ovom objavom nagovarati na išta, no ako nemate uvjete za dijete, radije učinite ovako nešto, nego da djetetov život bude pakao iz kojeg se ne možete spasiti i izvući.

Nakon zahvata, sigurna sam 100% da je sve do toga koliko vaše tijelo može podnijeti. Od nas 4 u sobi, samo sam ja prošla u potpunosti bezbolno. Jedna je imala groznicu, bilo joj je jako hladno i jaki bolovi. Druga je toliko povraćala i bila u bolovima da je morala uzeti dodatni lijek, a treća je imala visoku temperaturu, proljev i izuzetno jake bolove. Stvarno ne možete znati što očekivati i svako iskustvo je za sebe, jer svako tijelo je za sebe i svaka maternica je za sebe.

Jedino što vam još mogu preporučiti jest da budete hrabre, jer je to samo jedan dan kad boli nekoliko sati. Kada to prođe, kao da se ništa nije niti dogodilo. Nakon 4 sata, bolovi popuštaju i dolazite sebi. Vraća se boja u obraze i samo bi htjeli izaći iz bolnice.

Nadam se da će ovo pomoći nekome i da ćete pronaći idealno rješenje za sebe! Ukoliko nemate podršku okoline, možete doći i sami. Jer nakon zahvata ionako ste sposobni za dan, samo što nastavljate krvariti, ali ništa više od malo obilnije menstruacije (2024).