KBCSM Vinogradska, Zagreb
Priča počinje pozitivnim testom u 4. tjednu trudnoće (znam dan kad sam zatrudnila, ujedno to je bio 25. dan ciklusa, a ne 14.-15. što je uobičajeno). Javila sam se mojoj odabranoj HZZO ginekologinji koja je imala puno razumijevanja ali jako malo informacija o samoj proceduri i postupku. Imala sam povjerenja pa nisam išla na google i sama probala doći do informacija, nego sam pustila da me ona vodi. Tu sam izgubila dva tjedna vremena.
Umjesto trčanja po zdravstvenim ustanovama mogla sam ležerno nazvati Kliniku Podobnik i bila bih gotova s agonijom unutar par dana (traže negativni PCR i 4500kn gotovine) što je najzdravije riješenje i najjednostavnije ženama u ovoj situaciju obzirom da psihički najviše stradavamo. Kasno sam nazvala nije bilo skorog termina pa sam nastavila vjerovati sustavu.
U 6+5 tjednu sam se prvi put javila u Vinogradsku gdje sam imala ružno iskustvo sa sestrom na šalteru koja me javno osramotila. Jedva mi je dala termin za tjedan dana.
Javljam se toj sestri na šalteru u dogovorenom terminu, sad sam već 7+5 tjedan. Sestra kaže da me ne može pronaći među pacijenticama, da dođem opet za tjedan dana. Ja van sebe radim scenu među 20 pacijentica/trudnica koje čekaju pregled. Odbijam otići kući i primaju me na pregled za nekih dva sata.
Pregledava me krasna liječnica puna empatije i šalje me na šalter ponovno kod iste medicinske sestre kako bih uzela termin za medikamentozni prekid trudnoće (500 kn ultrazvuk i dijagnoza s terapijom). Dobivam termin za tjedan dana (moram imati nalaz krvne grupe sa sobom).
Dolazim na dogovoreni termin u kojem moram uzeti prvu tabletu (sad sam već 8+5 tj). Obavještavaju me da doktorica koja vodi moj slučaj ne radi ponedjeljkom, da sam dobila krivi termin, da probam uzeti neki drugi jer baš ona mora potpisati formular/zahtjev. Tada sam se slomila… plačem pred doktorom, sestrama, pacijenticama u čekaonici…
Odjednom je sve postalo moguće i izvedivo. Dobila sam prvu tabletu (prošlo bez simptoma), platila 2500 kn i otišla kući s uputom da dođem za dva dana.
Od pozitivnog testa do prve tablete prošlo je 5 tjedana dezinformacija, krivih termina, nesporazuma i sl. Odlasci doktoru po 10 puta, opravdanje na poslu, opravdanje obitelji. Osjećaj da ste izgubljeni u sustavu, te nastojanje da nitko ne sazna nije najzdravije za psihičku stabilnost žene. Pritom sam osjećaj krivnje doprinosi psihičkom slomu. Jedina misao koja mi je pomogla u cijeloj situaciji je da imam već jedno dijete kući i da za njega moram ostati jaka te da je ta odluka i došla za njegovu dobrobit.
Dva dana poslije došla sam na ultrazvuk (stanje nepromjenjeno) i po kuru Mispregnola koje treba popiti kod kuće (6 tableta) rastopiti u ustima 2x9h, 1x15h, 1x18h,1x21h,1x24h.
U bolnici od sestre koja mi je dala tablete dobivam uputu da popijem 2 x Brufen 400 neposredno prije prve 2 tablete Mispregnol te sat vremena poslije 2 x Ketonal 50. Pripremljena na neizdržive bolove sjedim doma i čekam reakciju. temperatura 38 unutar 30 minuta te drhtavica, bolovi u grlu, oticanje oka, otežano disanje i bolovi oko srca (mislim da sam imala nuspojave na Brufen, a ne na Mispregnol)… počinjem krvariti, nekakvi ugrušci sitno, 2-3 velika uloška natopim unutar 3-4 sata i otada slabo, bez ikakvih bolova, ništa specijalno, manje nego obična mjesečnica. Obzirom da sam prvih par sati provela sjedeći na wc-u ne znam jesam li se očistila i ide li sve u pravom smjeru.
Danas je 6. dan od prve tablete… odlično se osjećam, ništa ne boli, još malo krvarim… za 10 dana idem na kontrolni ultrazvuk.
Moj je savjet ženama ukoliko su same u cijeloj agoniji kao što sam i ja bila, da prvo odu na google. Tamo će pronaći stranicu Hrabra.com, tu će dobiti potrebnu podršku.