Prijevod sa slovenskog jezika:

„Nikada nisam bježala od majčinske uloge, volim djecu. I tada i danas visoko su na mojoj listi prioriteta, ali tada nije bio pravi trenutak, a poslije se pokazalo da nije bio ni pravi čovjek“, započinje svoju priču Ana Kolar, energična 38-godišnja fitness trenerica i stručnjakinja za digitalnu prodaju. Susrećemo se u središtu Zagreba nakon njezina posla. Odlučna žena bez oklijevanja je pristala govoriti o svojem iskustvu prekida trudnoće. I zato što primjećuje da se u Hrvatskoj prava žena drastično sužavaju.

Imala je 20 godina i upravo je upisala medicinski fakultet kada je, unatoč kontracepciji, zatrudnjela. Vijest koja ju je potresla najprije je, plačući, rekla majci. Zajedno s tadašnjim dečkom i majkom odlučila je da još nije pravi trenutak za odgoj djeteta.

Njezin ginekolog potvrdio je trudnoću u trećem tjednu, no do samog pobačaja prošao je još mjesec dana jer je gotovo svakodnevno morala obavljati razne pretrage u bolnici. Tada tablete za prekid trudnoće još nisu postojale. Sjeća se da su bolnički pregledi bili mučni, ponajprije zbog grubosti zdravstvenog osoblja. Pregledalo ju je najmanje deset različitih ginekologa, a jednom je čak bila dio studentske nastave. Danas se pita zašto je dopustila takav odnos prema sebi, no sjeća se da je trudnoću željela prekinuti što prije. Bila je preplašena, u šoku i panici. Iako ju je medicinsko osoblje neprestano pitalo je li čvrsto sigurna u svoju odluku, najviše joj se urezala rečenica ginekologinje koja ju je pregledala neposredno prije zahvata.

„Rekla mi je da to ne učinim, da pogledam nju. Odgovorila sam joj da nemam završen fakultet, nemam stan, nemam ništa. Tada je rekla da dijete to neće tražiti“, prisjeća se rečenice izrečene prije 18 godina kao da ju je liječnica izgovorila danas. „I bez toga sam se osjećala krivom — prema majci, tadašnjem dečku, sebi, okolini. Morala sam šutjeti, to se nije smjelo doznati. Kod kuće su mislili da idem na kolonoskopiju“, zaključuje svoju priču.

Danas se o namjernom prekidu trudnoće u Hrvatskoj govori češće, ali ponajprije zato što sve više Hrvatica mora pomoć tražiti u inozemstvu. Pravo na pobačaj zakonski je zajamčeno, no u praksi često ostaje nedostupno.

Zorana članica je mreže Hrabrih sestara, koja pruža pomoć ženama koje žele prekinuti trudnoću. Njezina prva „štićenica“ bila je 2020. Zagrepčanka koja je pobačaj obavila u bolnici u Brežicama. Zorana kaže da su liječnici u Sloveniji mnogo stručniji, ne moraliziraju i nisu uronjeni u patrijarhalne obrasce. Hrabre sestre ponajprije se bore protiv informacijske blokade i dezinformiranja. Do sigurnog pobačaja pomogle su više od 1300 žena. Analiza koju su provele pokazala je, naime, da samo dvije bolnice za ženske bolesti i porode imaju javno objavljene jasne informacije o tome obavljaju li prekid trudnoće i koliko on stoji. Čak je i glavna zagrebačka bolnica za ženske bolesti i porode, koja slovi kao jedna od zdravstvenih ustanova najnaklonjenijih ženama, sada promijenila režim i cijenu. Donedavno je bilo moguće preglede i pobačaj obaviti isti dan, bez naručivanja. Sada se na uslugu, koja je usto i poskupjela, mora čekati. Medikamentozni pobačaj stajao je 250 eura, a danas stoji 450, objašnjava i ističe da u privatnim ordinacijama za njega treba izdvojiti i do 1000 eura. Žene dobivaju lijek koji na internetu stoji između 65 i 90 eura.

Svjetska zdravstvena organizacija izdala je smjernice prema kojima bi tabletu za prekid trudnoće do 10. tjedna trebao izdavati licencirani stručnjak, a žena je treba uzeti u sigurnom okruženju. No upravo je to mnogim ženama u Hrvatskoj i Poljskoj doista teško dostupno.

izvor na slovenskom