POBAČAJ IZ MEDICINSKIN RAZLOGA
U kolovozu 2023., napravila sam u Ljubljani prekid visoke trudnoće (na dan poroda sam ušla u 30-ti tjedan) te Vam u nastavku šaljem opis svega što sam prošla kako bi mogli pomoći ženama koje Vam se obrate sa sličnom situacijom.
U 25-tom tjednu trudnoće je na redovnom ultrazvučnom pregledu otkriveno da se lubanja bebe ne razvija dobro. Nakon dodatnih pretraga u KBC-u Osijek koje su uključivale amniocentezu, magnetsku rezonancu mozga bebe, fetalni ultrazvuk srca i nebrojene ultrazvuke, liječnici su došli do zaključka da je riječ o genetskoj bolesti.
Sve bolesti na koje su sumnjali (bilo ih je nekoliko) su vodile do toga da će beba imati fizička i mentalna oštećenja ukoliko preživi do poroda. Od strane genetičara u Osijeku mi je preporučeno liječenje po porodu koje je uključivalo djelomične fizičke korekcije izgleda lubanje te bi naše dijete bilo podvrgnuto prvoj od mnogih operacija par dana nakon rođenja, o mentalnim oštećenjima i radu na istima, naravno nije bilo govora. Ista liječnica mi je otvoreno rekla da je odluka o daljnjem nastavku ili prekidu trudnoće na meni, ali da moram biti svjesna kako u Osijeku komisija prekid neće odobriti upravo zbog njenog nalaza koji je sugerirao da je bolest “izlječiva”.
Nakon navedenog razgovora smo odlučili da nećemo ni pokušati zahtjev podnijeti u Osijeku te smo se direktno obratili Sloveniji. Osnovne informacije sam dobila nakon kontakta sa Vašom ženskom mrežom “Hrabre sestre“, no s obzirom da u tom trenutku niste imali iskustvo s nekime tko je prekidao tako visoku trudnoću za sve daljnje informacije sam kontaktirala direktno bolnicu u Ljubljani.
Bolnicu sam prvo pokušala kontaktirati telefonskim putem na broj +386 (0)1 522 62 84, ali s obzirom da je bio petak navečer nitko se nije javljao te sam odlučila poslati mail na jednu od adresa koje sam pronašla na njihovom web stranici gp.ukc@kclj.si.
U ponedjeljak sam ponovno pokušala kontaktirati bolnicu i tu mi je rečeno da su zaprimili moj mail te da ću tijekom dana dobiti odgovor sa potrebnim informacijama. Ostatak komunikacije sa bolnicom sam nastavila putem mail te je u mom slučaju to zbilja bila prednost jer u navedenoj situaciji je lakše kada imate sve napisano te ne morate razmišljati jeste li neku informaciju iz telefonskog razgovora zaboravili.
Bitno je napomenuti da sam mailove pisala na hrvatskom, a oni su odgovarali na slovenskom (prvi mail sam poslala na hrvatskom i engleskom, ali se ispostavilo da zbilja nema potrebe za engleskim jer većina djelatnika razumije hrvatski).
U povratnom mailu mi je detaljno objašnjeno sve o komisiji koja odlučuje o prekidu trudnoće, samom postupku, osnovnim troškovima te mi je rečeno kako moram obaviti ultrazvučni pregled u njihovoj bolnici i odmah mi je ponuđen termin pregleda. S obzirom da je bio period ljetnih godišnjih odmora, ultrazvučni pregled u Ljubljani sam imala 08.08. te su u mailu odmah naveli točnu adresu, naziv odjela i kat na koji trebam doći. Po dolasku u čekaonicu morala sam predati osobnu iskaznicu kako bi me upisali u svoj sustav. Doktorica i glavna medicinska sestra, sa kojom sam i komunicirala putem maila, su prvo pregledale svu medicinsku dokumentaciju koju sam imala (originale sam čuvala, njima sam predala kopije te sam iste i ostavila u bolnici) zatim obavile pregled koji je bio zbilja detaljan i trajao skoro sat vremena.
Potvrđene su sve sumnje hrvatskih liječnika i vidjeli su da je bolest i uznapredovala. Po završetku pregleda pitali su nas želimo li i dalje podnijeti zahtjev za prekid trudnoće, odgovorili smo potvrdno te se dogovorili da ćemo cijeli dio oko dokumentacije riješiti nakon što platimo prvi dio troškova. Računovodstvo bolnice se nalazi u drugoj zgradi, ali odmah pored te smo od sestre dobili detaljne uput sa kojima nismo mogli pogriješiti. Račun je iznosio 459,56 eura i obuhvatio: UZ pregled 125,00 eur, zasjedanje komisije za prekid trudnoće 80,56 eur i priprema za komisiju 254,00 eur. U računovodstvu smo dobili potvrdu o plaćanju, vratili se u bolnici gdje nas je sestra uvela u posebnu prostoriju u kojoj sam popunila dokumentaciju sa svojim podacima, predala osobnu iskaznicu i karticu tekućeg računa sestri kako bi ih mogla kopirati (kartica se predaje kako bi znali gdje trebaju vratiti novčana sredstva u slučaju potrebe) i dobila obrazac na koji sam svojim riječima trebala napisati molbu za prekidom trudnoće, taj obrazac se skupa sa cijelom medicinskom dokumentacijom predao komisiji. Informirana sam da komisija zasjeda u srijedu 16.08. te da ću taj dan dobiti i povratnu informaciju (inače zasjedaju utorkom, ali je to bio blagdan i u tom slučaju se prebacuje na sljedeći radni dan).
U međuvremenu, s obzirom da je potvrđeno da beba ima genetsku bolest sam na mail dobila pozivnicu za online genetsko savjetovanje u sklopu kojeg su očitali nalaz magnetske rezonance mozga bebe koju sam u Osijeku obavila, odmah sam dobila i račun u iznosu 122.14eur (genetsko savjetovanje 75eur i očitanje MR-a 47.17eur) koji sam platila internet bankarstvom. Mišljenje njihove genetičarke je bilo u potpunosti suprotno mišljenju genetičarke iz Osijeka, samo savjetovanje je trajalo malo manje od sat vremena, odrađeno je uistinu stručno i dobila sam odgovore na sva postavljena pitanja te mi je doktorica potvrdila da smatra da smo donjeli ispravnu odluku.
16.08. u 14:54h sam dobila mail s informacijom da mi je prekid trudnoće odobren i da 17.08. u 13:30h dođem u bolnicu. Po dolasku se prvo dobiva račun i odlazi se u računovodstvo jer se cijeli postupak plaća unaprijed. Ukupan račun taj dan je uključivao: feticid 770eur, obdukciju 1200eur (nalazi dolaze za 4-6mj) i hospitalizaciju 2000eur. Plaćanje je moguće izvršiti gotovinom ili karticom, za plaćanje na rate nisam pitala, ali isto tako nisu ni ponudili tu opciju. Svi za sad navedni troškovi su “obavezni”, dakle ne možete odabrati da se npr. obdukcija ne izvrši.
Savjet je da se svakako prije dolaska sa matičnom bankom provjeri postoji li dnevni limit za kartične transakcije kako prilikom plaćanja ne bi bilo problema, kod mene je limit bio 2000 eura, ali sam na svu sreću telefonskim pozivom banci uspjela za taj dan podići limit i izvršiti plaćanje do kraja.
U slučaju da sve prođe uredno hospitalizacija traje ukupno tri dana (u mom slučaju zaprimljena sam na odjel u četvrtak poslijepodne, a otpuštena u subotu u podne) te u većini slučajeva dolazi, po onome što mi je rečeno, i do povrata djela sredstava na IBAN karticu čiju su kopiju napravili pri prvom dolasku. Bitno im je da je to ujedno i račun sa kojeg se vršilo plaćanje jer povrat na neki drugi račun ne vrše.
Nakon plaćanja sam se vratila u bolnicu i taj dan jedino što se radi je feticid. Za vrijeme feticida partner ne može biti u prostoriji, vrše ga glavna medicinska sestra i doktorica. Ne dobiva se nikakva vrsta anestezije ni lijekova jer isti otežavaju ionako kompliciran postupak. Doktorica iglom kroz maternicu ubrizga u djetetovo srce kombinaciju lijekova koji u roku par sekundi zaustavljaju otkucaje. Postupak je u mom slučaju trajao nešto više od 30min, nije izrazito bolan, ali svakako se treba pripremiti na neugodu koju nosi. Po završetku postupka sam ostala u toj prostoriji još otprilike sat vremena, uveli su i zaručnika te smo s medicinskom sestrom popunili još podataka o samoj trudnoći i povijesti bolesti u obiteljima. Upozorena sam kako je moguće da tijekom dana osjetim blaže kontrakcije maternice koje se mogu činiti kao da se beba još miče, ali da je to nakon postupka nemoguće. Nakon toga smo s dvije stažistice popunjavali još dokumentacije, detaljno su se bazirali na sve moje prijašnje bolesti, trenutno zdravstveno stanje i općenito sve informacije koje im mogu biti bitne ukoliko dođe do nekih komplikacija. Jako je bitno sa sobom imati nalaz na kojem se vidi krvna grupa i to je par puta naglašeno i pisanim i usmenim putem.
Tu sam morala popiti dvije tablete koju su maternicu pripremale za porod koji je bio dogovoren sutradan. Odveli su me u sobu u kojoj su bila dva kreveta, no u istoj sam bila sama i zaručnik je mogao cijelo vrijeme biti samnom (nije mogao spavati u bolnici) iako je službeno vrijeme posjeta prošlo. Navečer kada je došla vizita sam tražila da mi daju tabletu za smirenje kako bi mogla spavati i odmoriti koliko je najviše moguće za sljedeći dan.
Idući dan zaručnika su bez ikakvih problema pustili na odjel i kod mene u sobu nešto poslije 9h, a u 10h sam dobila tabletu za poticanje induciranog pobačaja i vaginalno ketonal za ublažavanje bolova. Objašnjeno mi je kako je djelovanje tablete individualno, da u sljedeća 3 sata očekujem početak trudova te da pozovemo sestru ukoliko bolovi budu prejaki kako bi dobila injekciju za smanjenje bolova, a da u rađaonu idemo kada budem 3 prsta otvorena. Blage kontrakcije su počele za otprilike 30 min nakon uzimanja tablete, a u roku dva sata su bolovi postali izrazito jaki. Jedna od nuspojava tablete u kombinaciji sa trudovima je i povraćanje, tako da i na to treba biti spreman. Kada su bolovi postali izrazito jaki pozvali smo sestru (postoji tipka pored kreveta), obavljen je pregled, ustanovljeno da nisam dovoljno otvorena za rađaonu i savjetovali su me da mi ne daju injekciju za smanjenje bolova jer ona može zaustaviti trudove, tako da sam rekla da je u tom slučaju ne želim.
Tri sata nakon primitka prve tablete piju se još dvije, a dvije dodatne se drže u ustima 20 min te se onda popiju. Nakon što se popiju ove tablete trudovi postaju jači, duže traju te je i razmak između njih kraći, a mučnina je jača. U roku 2 sata sam bila u rađaoni gdje mi je ponuđena maska za udisanje plina za smanjenje bolova na koju sam pristala, a isto tako sam tražila i epiduralnu koja mi je nakon kratkih konzultacija s anesteziologom i omogućena. S obzirom da sam od tableta povraćala uvedena mi je infuzija kako bi mi se vratio dio snage da izdržim porod.
U rađaoni je bila prisutna samo babica, koja nas je odmah pitala želimo li bebu vidjeti i ponudila da po završetku poroda naprave otisak stopala ili ruke. Kako ništa od navedenog nismo željeli, za vrijeme samog poroda zaručnik je izašao van kako bebu ne bi vidio te kada je porod završio i beba bila iznesena iz rađaone su ga pozvali unutra.
Po završetku poroda se standardno ostaje još sat vremena u rađaoni kako bi se uvjerili da je sve u redu. Sve skupa od trenutka kada sam popila prvu tabletu do završetka poroda je trajalo nešto kraće od 8 sati.
U rađaoni su nas odmah pitali ima li dijete ime i mogli smo odabrati način pokopa. Nudile su se dvije opcije: da sami o svom trošku organiziramo s pogrebnim društvom prijevoz tijela za Hrvatsku i pokop ovdje ili kremiranje i prosipanje pepela na Ljubljanskom groblju gdje postoji poseban dio na kojem se prosipa pepeo beba koji se zove Plac Zvončića te u tom slučaju ne snosimo nikakav trošak. Odabrali smo drugu opciju, potpisali pristanak i dobili potvrdu o svom odabiru gdje je odmah bio naveden datum i točan sat prosipanja pepela ukoliko istome želimo prisustvovati (bitna napomena je da o ovome ne informiraju naknadno, to piše i na dokumentu).
Iz rađaone sam vraćena u sobu, ovdje su čak pitali želimo li da zaručnik tu noć prespava u bolnici, ali s obzirom da smo već platili noćenje u hotelu, rekli smo da nema potrebe. Iduće jutro sam nakon doručka, vizite i pregleda dobila otpusno pismo, naputke na što paziti i kako se ponašati i puštena sam kući.
Jedna stvar koju mi nitko nije napomenuo je da će ubrzo nakon poroda krenuti laktacija, kod mene se u roku od 48 sata razvio mastitis i svakako je preporuka da se odmah kontaktira ginekolog i da se traže tablete za prestanak laktacije.
U našem slučaju nismo dobili povrat djela novca već smo na kućnu adresu dobili račun koji obuhvaćao sve troškove hospitalizacije unutar ta tri dana (uključujući i ono što je bilo plaćeno pri dolasku u Ljubljanu) te smo zbog korištenja epiduralne i maske za smanje bolova morali doplatiti još 582eur.
S obzirom da je u pitanju bila genetska bolest te da planiramo u budućnosti drugo dijete, odlučili smo se odraditi i genetska testiranja. Pokušala sam prvo dogovoriti sve u Hrvatskoj, ali su toliko zakomplicirali situaciju da je bilo jednostavnije i za naše mentalno zdravlje lakše da i to odradimo u Ljubljani. S bolnicom sam opet mailom dogovorila odmah sljedeći tjedan po otpust iz bolnice da oni izoliraju bebin DNA, a kada sam vidjela da nema smisla raditi išta kod nas, tražila sam da se kod njih odradi i genetsko testiranje. Račun u iznosu 935eur sam dobila na mail i platila internet bankarstvom, on uključuje: izolaciju DNA 40eur, genetsko testiranje 820eur i genetsko savjetovanje kada dobijemo rezultate u iznosu 75eur.
Mislim da je bitno da sve žene koje se nažalost nađu u mojoj situaciji znaju da su slovenski liječnici i medicinske sestre u potpunosti drugačiji od onih s kojima se susrećemo kod nas. Apsolutno svaka osoba s kojom sam komunicirala je bila puna empatije i razumijevanja i spremna pomoći, a posebno babica koja je bila prisutna pri porodu.
Odjel na kojem sam bila smještena je odjel na kojem su isključivo trudnice koje imaju komplikacije u trudnoći i na tom odjelu nikada ne budu bebe smještene. Soba se dezinficira nekoliko puta dnevno, hrana je fina, između obroka nude čajeve i voće. U bolnicu se čak ne mora nositi ni svoju odjeću jer se svaki dan dobiva čista spavaćica (ukoliko je potrebno može i više puta dnevno), pored kreveta se nalazi pakiranje jednokratnih trudničkih gaćica i uložaka za korištenje nakon poroda, ovo isto stalno nadopunjuju (doslovno mi nisu dali da koristim svoje stvari te su mi pri odlasku iz bolnice znajući da me čeka dug put do doma dali još gaćica i uložaka da nosim, iako sam navela da imam svojih).
WC i kupaonica se nalaze između dvije sobe te se dijele, ali u ovom vremenu šta sam provela tamo ni to nije bio problem. U sobama nema televizora, pa je dobro od kuće si ponijeti neku knjigu ili nešto što će skrenuti misli sa svega.
Nakon što sve ovo prođe kreće administracijska noćna mora. Sukladno zakonu imam pravo na 3 mjeseca dopusta zbog smrti djeteta, ali u trenutku vraćanja u Hrvatsku sa sobom sam imala samo potvrde iz bolnice na kojima je stajalo da sam izgubila dijete, što po HZZO-u nije dovoljno za otvaranje dopusta. Bolnica je odmah po porodu poslala u svoj matični ured informaciju o smrti, a oni onda na moju kućnu adresu šalju izjavu o osobnom imenu djeteta koju sam trebala ispuniti i poslati im. Uz navedeno su tražili i izjavu o mom bračnom statusu koja je trebala biti prevedena kod sudskog tumača (plaćeno u Osijeku 27.50 eura). Ovaj dio izrazito dugo traje, mislim da je dovoljno reći da do danas nisam dobila rodni list svog djeteta ni potvrdu o smrti te trenutno izgleda da ću se prije vratiti na posao nego što ću imati pravo na otvaranje dopusta, trenutno sam u dogovoru sa svojom ginekologicom na običnom bolovanju koje je financijski znatno manje plaćeno od dopusta.
Tijekom mog boravka u bolnici, zaručnik je odsjeo u hotelu Meksiko, odabrali smo taj hotel jer je udaljen 2 min hoda od djela bolnice u kojem sam bila smještena. Oko cijelog bolničkog kompleksa postoji više naplatnih parkirališta, mi smo odabrali zatvoreno parkiralište koje je bilo pokriveno kamera (vidjeli smo ga u prolazu na putu prema bolnici) jer u tom trenutku u samom hotelu više nije bilo slobodnih parkirnih mjesta. Cijena smještaja za dva noćenja s doručkom preko Booking- je iznosila: 246eur. Vinjetu smo kupili online prilikom prvog odlaska u Ljubljanu i uzeli smo onu koja vrijedi mjesec dana i košta 32eur. Trošak puta iz Osijeka u Ljubljanu i natrag nas je oba puta izašao oko 130eura.
Ukupan bolnički trošak – 6.068,70€:
– ultrazvuk – 125.00
– zasjedanje komisije – 80.56
– priprema za komisiju -254.00
– očitanje MR-a – 47.14
– 1. genetsko savjetovanje – 75.00
– feticid – 770.00
– hospitalizacija – 2582.00
– obdukcija – 1200.00
– 2. genetsko savjetovanje – 75.00
– izolacija DNA – 40.00
– genetsko testiranje – 820.00
HRVATSKA
Pozdrav,
pišem ovo u nadi da će naše iskustvo poslužiti drugima u sličnim teškim situacijama, ako se u njima nađu. Također, želim izraziti i svoje razočaranje u naš zdravstveni sustav i bolnicama koje su bile uključene u naš slučaj.
Trudnoća se do 18. tjedna smatrala urednom, Panorama test proširenog spektra odrađen u 9tj + 5 također. Standardne preglede smo nastavili kod javnog ginekologa, i svaki pregled je proglašen urednim. Po standardnoj proceduri u 18. tjednu je odrađen anomaly scan u privatnoj poliklinici Mediclarus kod doktora Kulaša za kojeg imamo same pohvale. Anomaly scan je obavezni veliki ultrazvuk izmedju 18. i 22. tjedna u kojem se detaljno pregledava anatomija fetusa. Dr. Kulaš je utvrdio da se standardno presjek desnog ventrikula srca ne vidi dobro te nas pozvao na ponovljeni anomaly scan za 2 tjedna (bez nadoplate). Na ponovljenom anomaly scanu potvrđen je nalaz iz 18. tjedna i preporučen nam je UZV u nadležnoj bolnici i fetalni ehokardiogram (UZV djecjeg srca).
13.6. smo naručeni u KB Merkur gdje se potvrđuje dijagnoza dr. Kulaša te nam se objašnjava da postoje indikacije za dodatne srčane mane. U javnom sustavu termine za ehokardiogram dobili smo u 8. i 9. mj. S obzirom na ozbiljnost situacije, odlučujemo se ponovno za privatnu polikliniku Harni za fetalni ehokardiogram. Da bi se dijagnoza smatrala valjanom, pregled MORA odraditi djecji kardiolog. U poliklinici Harni dočekala nas je ginekologica koja je pronašla 3 srčane mane, ali nije smjela postaviti dijagnozu s obzirom na to da nije dječji kardiolog. Ovo iskustvo s poliklinikom Harni, samo je dodatno produžilo cijelu agoniju jer smo sada, svjesni da naše dijete ima ozbiljne komplikacije, morali ponoviti isti ovaj pregled i ponovno čekati novi pregled dječjeg kardiologa koji može postavitu dijagnozu.
U Vinogradskoj uspostavljamo kontakt s dječjom kardiologicom koja nas po uvidu u nalaz zaprima slijedeći dan 18.6. Doktorica Suzana Bitanga uspostavila je slijedeću dijagnozu – 4 složene srčane mane:
Hipoplazija desnog ventrikula (nerazvijena desna strana srca)
Transpozicija velikih arterija (aorta i plućna arterija imaju zamijenjen ulaz u srce)
Široki ventrikularni septalni defekt (prolaz između lijeve i desne strane srca je prevelik)
Hipoplazija aorte (nerazvijena aorta).
Svjesna ozbiljnosti situacije, uputila nas je u Petrovu kod dr. Zlopaše u slučaju da se odlučimo na prekid trudnoće. S ovom dijagnozom, dijete bi u prvoj godini života moralo na minimalno 3 operacije, šansa za preživljavanje prve (odmah po porodu) je 40-60%, a za doživjeti punoljetnost 20-40%. Tijekom cijelog tog perioda moralo bi biti pod kardiovaskularnim nadzorom i kvaliteta života bi mu bila smanjena. Teška srca se odlučujemo na prekid trudnoće i predajemo zahtjev u Petrovoj. Dr. Planinić nas svojim empatičnim pristupom pokušava utješiti te s obzirom na njegov ton, odlazimo mirniji jer smo dobili dojam da neće biti problema sa odobrenjem zahtjeva. U sklopu predaje zahtjeva ponovno smo morali odraditi UZV u Petrovoj. Doktorica je bila uviđajna prilikom UZV i nije nam pokazala ekran.
Idući dan je bilo Tijelovo pa nam je rečeno da će se dr. Zlopaša javiti idući utorak s daljnjim postupcima.
Htjeli smo imati plan B, pa smo se 20.6. javili i na sv. Duh mailom, objasnili situaciju, rekli da smo predali zahtjev u Petrovoj i želimo da nam sv. Duh bude plan B. Na mail nam je odgovorio predstavnik ginekologije, dr. Blagaić, i rekao da predamo zahtjev bilo koji radni dan 7-15h. U pon, 23.6., predajemo zahtjev kod tajnice koja kontaktira dr. Blagaića koji nas šalje na UZV u sklopu predaje zahtjeva. U ambulanti za visokorizičnu trudnoću čekamo preko sat vremena da bi nas zaprimila sestra i odbila nam pregled jer nemamo uputnicu. Informaciju o uputnici dobili smo od te sestre u 12.58 te smo morali čekati idući dan popodne da bismo mogli dobiti uputnicu od javnog ginekologa.
24.6. dr. Zlopaša nam telefonskim pozivom obznanjuje da za ovakav tip defekta komisija obično ne izda pozitivno rješenje, ali da se svakako moraju konzultirati sa dječjim kardiologom dr. Dilberom (Rebro). Poziva nas u Petrovu u čet, kad je dr. Zlopaša dežuran. Apsurdnost situacije jest da je komisija od 3 člana (ginekologa) u ovom slučaju i potpunosti nekompetentna donijeti odluku i konzultira JEDNOG dječjeg kardiologa. Izdana nam je uputnica za UZV na sv. Duh.
25.6. u 7 ujutro dobili smo potvrdu termina za UZV na KB sv. Duh u 10h. UZV su radila 2 člana komisije, dr. Blagaić i dr. Hafner. Dr. Blagaić spominje transplataciju srca novorođenčeta i liječenje u inozemstvu na račun HZZO-a kao opcije. Dr. Hefner je bio malo realniji i rekao da, s obzirom na ozbiljnost situacije, ne bi trebalo biti problema sa zahtjevom za prekid. Nakon 2 dolaska i više mailova u kojima smo spomenuli da smo u procesu s Petrovom, dr. Blagaić nam sad kaže da zahtjev ne možemo predati sve dok smo u procesu s Petrovom. Cijela situacija sa Sv. Duhom nam je dodatno protratila vrijeme, živce i energiju, pa hvala im na tome.
26.6. ponovno smo u ambulanti dr. Zlopaše. Dr. je “bacio oko” na naše nalaze i ne pridodajući ozbiljnosti situacije, posprdno pitao ima li naše dijete još kakvih problema. Dr. Zlopaša nas upućuje dr. Dilberu u ponedjeljak jer je na GO do tada, a prethodno nam je osobno rekao da će nas dr. Dilber zaprimiti u petak. Nakon što smo mu na to ukazali, njegov komentar je bio “aa, Vi ste ona druga trudnica”, za prvu je očito dr. Dilber na GO do pon, a za nas se vraća u petak. Nakon kratkog monologa kako je problem rješiv, prekidam doktora s iskustvom prijatelja kojem je dijete s jednom srčanom manom umrlo tijekom igre na dječjem igralištu i da takav život ne smatramo humanim ni za roditelje ni za dijete. Dr. Zlopaša na to odgovara sa “Mi znamo vaše želje” kao da je naša želja da se dijete ne rodi živo i zdravo. Pitali smo ga za odluku komisije, odgovorio je kako će ista biti donesena idući tjedan. Na to mu ukazujemo da je zakonski rok 8 dana, a danas je 8. dan. Dr. Zlopaša u tom trenu ne zna radi li se o 8 kalendarskih ili radnih dana. Dr. Zlopaša je pročelnik zavoda te glavna osoba u komisiji. Nastavno komentira tko nam je dozvolio da predamo zahtjev, jer su oni iz komisije na godišnjem.
27.6. u petak, dolazimo na pregled kod dr. Dilbera. Sestra na upisu nam govori da je dr. na GO. Objašnjavamo da nam je jučer rečeno da će dr. biti tu, nakon par min vidjeli smo doktora na hodniku i pozvani smo na ehokardiogram. Dr. Dilber potvrdio je dijagnozu 4 srčane mane, dodatno je ehokardiogram pogledala i druga doktorica kojoj je dr. Dilber predajući UZV rekao “stvarno je loše”. Prilikom pisanja nalaza pitali smo dr. Dilbera hoće li nam zahtjev biti odobren na što je on rekao da on nije taj koji odlučuje. Kao i što je dr. Zlopaša rekao za sebe, pa ispada da ovdje nitko ne odlučuje. Dr. Dilber kaže da su defekti operabilni i da idemo u Petrovu na porod. Prilikom odlaska, dr. nam govori “dođite za 5-6 tjedana ako do tada to ne riješite”. Uopće ne želim spominjati razinu samokontrole koju moraš imati kad ti se netko u toj situaciji obraća tim riječima. Nakon ovoga su nas pokušavali kontaktirati iz Petrove telefonski, ali se više nismo javljali na njihove pozive.
Htio bih napomenuti da je kod djece koja se rode s ovakvim komplikacijama svaka sekunda bitna, a operacija se odvija u KBC Rebro, a porod u Petrovoj. Možda bi bilo logičnije da KBC Rebro ima rađaonicu za ovakve slučajeve.
Taj petak kontaktirali smo UKC Ljubljana i postupak nastavili u Sloveniji…
LJUBLJANA, SLOVENIJA
Prošli post sam napisao iz svoje (muške) perspektive, s obzirom na to da sljedeća događanja su manje više isključiva za moju ženu pisat ćemo iskustvo u SLO iz njene perspektive.
U prošlom postu propustili smo pohvaliti doktoricu Suzanu Bitangu koja se svojom stručnošću i empatijom istaknula iznad hrvatskog zdravstva.
Slovenija:
U petak 27.6. kontaktiramo UKC Ljubljana te nam isti dan sestra odgovara s terminom u utorak 1.7.
Sestra je tražila od nas da imamo prevoditelja te nam je sugerirala prevoditelja koji surađuje s bolnicom, što smo prihvatili. To nas je koštalo 200 EUR.
1.7 odlazimo u Sloveniju. Kako bi se predao zahtjev za prekid trudnoće u Sloveniji, potrebno je odraditi UZV od strane 2 liječnika koji neovisno jedan o drugom pišu svaki svoj nalaz. Na tom ultrazvuku saznajemo da dijete ima i 5. problem a to je perikardijalni izljev. Više o tome ovdje.
Ovo stvara još veći problem jer prijašnje četiri kompleksne srčane mane ne utječu na mogućnost preživljavanje fetusa dok god je u maternici a perikardijalni izljev može dovesti do smrti djeteta u maternici. Nakon UZV, idemo kod glavne sestre gdje nam opisuje cijeli proces te ručno pišemo zamolbu za prekid trudnoće na hrvatskom koju će prevoditelj poslije prevesti i dostaviti u bolnicu.
2x UZV, zahtjev za komisiju i sastajanje komisije plaćamo 601 EUR.
U četvrtak 3.7. nam je zakazano genetsko savjetovanje gdje genetičar potvrđuje da se ne radi o genetskoj grešci nego o razvojnoj grešci te nam nudi opcionalno testiranje poslije pobačaja. Izolirali smo DNA te sada imamo opciju da li da odradimo testiranje ili ne, to još nismo odlučili. Cijena izolacije je 205 EUR.
U ponedjeljak 7.7. dobivamo mail od sestre da će se komisija sastati u utorak te da dođemo u UKC Ljubljana u 13h te ako odluka bude pozitivna odmah krećemo sa postupkom abortusa.
U utorak 8.7 dolazimo te smo obaviješteni da je komisija prihvatila naš zahtjev. Prvo smo ispunili sa specijalizanticom podatke potrebne za upis pacijenta. Potrebno je platiti akontaciju za porod od 3000 EUR, feticid 770 EUR i obdukciju ploda 1200 EUR. Nakon toga slijedi postupak feticida. Doktorica gledajući UZV nalazi srce djeteta te injektira kroz trbušnu stijenku kalijev klorid u srce djeteta koje kroz par sekundi staje. Na ovom postupku su prisutni doktorica, sestra i ja. Moj muž nije mogao prisustvovati.
Nakon toga me prebacuju na odjel za trudnice. Soba se sastoji od 2 kreveta te ako je jedna trudnica u sobi, drugi krevet može koristiti njegova pratnja, što je u našem slučaju tako i bilo. Bitno je napomenuti da na ovom odjelu nema novorođenčadi tako da je boravak lakši.
Sljedeće jutro 9.7 vaginalno i rektalno se stavljaju tablete za opuštanje. Počinjući od 9:30, svaka 3 sata se dobiva tableta za induciranje poroda. S obzirom da trudnoća još nije bila blizu kraja (25tj), bilo mi je potrebno dobivati dozu taj cijeli dan te smo pri zadnjoj dozi u 21:30 obaviješteni da ako porod se ne dogodi uskoro da se nastavlja sa terapijom slijedeći dan.
oko 23 50 kreću trudovi te pozivam babicu, babica kaže da mjerim razmak između trudova. U 00:30 zovem babicu drugi puta za nešto protiv bolova te babica zaključuje da sam otvorena 5cm dok je 3cm dovoljno za porod u našem slučaju. Odmah sam prebačena u rađaonu, ponuđena mi je maska za smanjenje bolova (dušikov oksid) što prihvaćam te je vodenjak puknuo i kroz 15-ak minuta (00:50) je porod bio završen.
Po porodu babica me pitala da li želim vidjeti dijete na što potvrdno odgovaram. Potrebno je ispuniti podatke o djetetovom imenu, podatke roditelja te o načinu pokopa. Postoje dvije opcije. Jedna je kremacija i prosipanje pepela po ljubljanskom groblju Žale na mjestu park Zvončića koje je namijenjeno novorođenčadi koja nisu preživjela porod. Drugi način je vlastiti pokop. Mi smo odabrali prvu opciju.
Babica me pitala da li želim otisak noge ili ruke djeteta te sam rekla da želim otisak noge. Babica je to odradila dok je otišla oprati dijete. Za to vrijeme me pregledala ginekologica UZV kako bi vidjeli je li posteljica u cijelosti izašla. Ginekologica je iz Brežica te kako je vidjela u papirima da sam iz Zagreba, pitala me u čudu zašto nisam ovo odradila u Hrvatskoj. Tu sam ukratko objasnila ovo sve što se dosad izdogađalo u Hrvatskoj. Nakon UZV pregleda ginekologice i pranja djeteta od strane babice, babica mi je donijela dijete zamotano u dekicu te mi ga je dala u naručje. Provela sam sat vremena s njim, u jednom momentu sam htjela ga slikati kako bi imala uspomenu na njega ali sam prolila vodu po papirima pa mi je babica pomogla i uslikala me s djetetom. Za vrijeme dok smo bili skupa babica je izašla van kako bi mogli biti sami što je bilo izrazito lijepo od nje.
Ujutro 10.7. u viziti pregledala me ginekologica i babica s njom kako bi se uvjerila da su posteljica i svi ostali dijelovi koji su trebali izaći van uistinu izašli.
U 17h sam otpuštena iz bolnice.
Htjeli bi pohvaliti sve djelatnike u bolnici UKC Ljubljana na izrazitoj empatiji i stručnosti.
Zaključno, ovaj postupak nas je koštao 5976 EUR. Kada dobijemo konkretan račun od bolnice vidjet ćemo hoće li biti povrata ili ćemo morati još nadoplatiti.
Pravo pitanje koje bi ovdje postavili je koliko žena, obitelji su bili ili bit će u sličnoj situaciji a nisu u financijskoj mogućnosti odraditi postupak u Sloveniji.
Isto tako, gledajući slučaj iz 2022 od gđe Mirele Čavajde, u Hrvatskoj se i dalje ne izvršava feticid, tako da zapravo je pobačaj nemoguć u Hrvatskoj iza 22. tjedna osim u slučaju ako je ugroženo zdravlje majke.
Ovo pišemo također gledajući slučaj iz KBC Osijek koji nam je puno pomogao te smo zahvalni iskustvu i udruzi Hrabre Sestre: Iskustvo
Ako nas netko želi kontaktirati, može nas kontaktirati na email: shpolyarich(at)gmail.com
ažurirano 05/2026.