Ljubljana
POBAČAJ IZ MEDICINSKIN RAZLOGA
U kolovozu 2023., napravila sam u Ljubljani prekid visoke trudnoće (na dan poroda sam ušla u 30-ti tjedan) te Vam u nastavku šaljem opis svega što sam prošla kako bi mogli pomoći ženama koje Vam se obrate sa sličnom situacijom.
U 25-tom tjednu trudnoće je na redovnom ultrazvučnom pregledu otkriveno da se lubanja bebe ne razvija dobro. Nakon dodatnih pretraga u KBC-u Osijek koje su uključivale amniocentezu, magnetsku rezonancu mozga bebe, fetalni ultrazvuk srca i nebrojene ultrazvuke, liječnici su došli do zaključka da je riječ o genetskoj bolesti.
Sve bolesti na koje su sumnjali (bilo ih je nekoliko) su vodile do toga da će beba imati fizička i mentalna oštećenja ukoliko preživi do poroda. Od strane genetičara u Osijeku mi je preporučeno liječenje po porodu koje je uključivalo djelomične fizičke korekcije izgleda lubanje te bi naše dijete bilo podvrgnuto prvoj od mnogih operacija par dana nakon rođenja, o mentalnim oštećenjima i radu na istima, naravno nije bilo govora. Ista liječnica mi je otvoreno rekla da je odluka o daljnjem nastavku ili prekidu trudnoće na meni, ali da moram biti svjesna kako u Osijeku komisija prekid neće odobriti upravo zbog njenog nalaza koji je sugerirao da je bolest “izlječiva”.
Nakon navedenog razgovora smo odlučili da nećemo ni pokušati zahtjev podnijeti u Osijeku te smo se direktno obratili Sloveniji. Osnovne informacije sam dobila nakon kontakta sa Vašom ženskom mrežom “Hrabre sestre“, no s obzirom da u tom trenutku niste imali iskustvo s nekime tko je prekidao tako visoku trudnoću za sve daljnje informacije sam kontaktirala direktno bolnicu u Ljubljani.
Bolnicu sam prvo pokušala kontaktirati telefonskim putem na broj +386 (0)1 522 62 84, ali s obzirom da je bio petak navečer nitko se nije javljao te sam odlučila poslati mail na jednu od adresa koje sam pronašla na njihovom web stranici gp.ukc@kclj.si.
U ponedjeljak sam ponovno pokušala kontaktirati bolnicu i tu mi je rečeno da su zaprimili moj mail te da ću tijekom dana dobiti odgovor sa potrebnim informacijama. Ostatak komunikacije sa bolnicom sam nastavila putem mail te je u mom slučaju to zbilja bila prednost jer u navedenoj situaciji je lakše kada imate sve napisano te ne morate razmišljati jeste li neku informaciju iz telefonskog razgovora zaboravili.
Bitno je napomenuti da sam mailove pisala na hrvatskom, a oni su odgovarali na slovenskom (prvi mail sam poslala na hrvatskom i engleskom, ali se ispostavilo da zbilja nema potrebe za engleskim jer većina djelatnika razumije hrvatski).
U povratnom mailu mi je detaljno objašnjeno sve o komisiji koja odlučuje o prekidu trudnoće, samom postupku, osnovnim troškovima te mi je rečeno kako moram obaviti ultrazvučni pregled u njihovoj bolnici i odmah mi je ponuđen termin pregleda. S obzirom da je bio period ljetnih godišnjih odmora, ultrazvučni pregled u Ljubljani sam imala 08.08. te su u mailu odmah naveli točnu adresu, naziv odjela i kat na koji trebam doći. Po dolasku u čekaonicu morala sam predati osobnu iskaznicu kako bi me upisali u svoj sustav. Doktorica i glavna medicinska sestra, sa kojom sam i komunicirala putem maila, su prvo pregledale svu medicinsku dokumentaciju koju sam imala (originale sam čuvala, njima sam predala kopije te sam iste i ostavila u bolnici) zatim obavile pregled koji je bio zbilja detaljan i trajao skoro sat vremena.
Potvrđene su sve sumnje hrvatskih liječnika i vidjeli su da je bolest i uznapredovala. Po završetku pregleda pitali su nas želimo li i dalje podnijeti zahtjev za prekid trudnoće, odgovorili smo potvrdno te se dogovorili da ćemo cijeli dio oko dokumentacije riješiti nakon što platimo prvi dio troškova. Računovodstvo bolnice se nalazi u drugoj zgradi, ali odmah pored te smo od sestre dobili detaljne uput sa kojima nismo mogli pogriješiti. Račun je iznosio 459,56 eura i obuhvatio: UZ pregled 125,00 eur, zasjedanje komisije za prekid trudnoće 80,56 eur i priprema za komisiju 254,00 eur. U računovodstvu smo dobili potvrdu o plaćanju, vratili se u bolnici gdje nas je sestra uvela u posebnu prostoriju u kojoj sam popunila dokumentaciju sa svojim podacima, predala osobnu iskaznicu i karticu tekućeg računa sestri kako bi ih mogla kopirati (kartica se predaje kako bi znali gdje trebaju vratiti novčana sredstva u slučaju potrebe) i dobila obrazac na koji sam svojim riječima trebala napisati molbu za prekidom trudnoće, taj obrazac se skupa sa cijelom medicinskom dokumentacijom predao komisiji. Informirana sam da komisija zasjeda u srijedu 16.08. te da ću taj dan dobiti i povratnu informaciju (inače zasjedaju utorkom, ali je to bio blagdan i u tom slučaju se prebacuje na sljedeći radni dan).
U međuvremenu, s obzirom da je potvrđeno da beba ima genetsku bolest sam na mail dobila pozivnicu za online genetsko savjetovanje u sklopu kojeg su očitali nalaz magnetske rezonance mozga bebe koju sam u Osijeku obavila, odmah sam dobila i račun u iznosu 122.14eur (genetsko savjetovanje 75eur i očitanje MR-a 47.17eur) koji sam platila internet bankarstvom. Mišljenje njihove genetičarke je bilo u potpunosti suprotno mišljenju genetičarke iz Osijeka, samo savjetovanje je trajalo malo manje od sat vremena, odrađeno je uistinu stručno i dobila sam odgovore na sva postavljena pitanja te mi je doktorica potvrdila da smatra da smo donjeli ispravnu odluku.
16.08. u 14:54h sam dobila mail s informacijom da mi je prekid trudnoće odobren i da 17.08. u 13:30h dođem u bolnicu. Po dolasku se prvo dobiva račun i odlazi se u računovodstvo jer se cijeli postupak plaća unaprijed. Ukupan račun taj dan je uključivao: feticid 770eur, obdukciju 1200eur (nalazi dolaze za 4-6mj) i hospitalizaciju 2000eur. Plaćanje je moguće izvršiti gotovinom ili karticom, za plaćanje na rate nisam pitala, ali isto tako nisu ni ponudili tu opciju. Svi za sad navedni troškovi su “obavezni”, dakle ne možete odabrati da se npr. obdukcija ne izvrši.
Savjet je da se svakako prije dolaska sa matičnom bankom provjeri postoji li dnevni limit za kartične transakcije kako prilikom plaćanja ne bi bilo problema, kod mene je limit bio 2000 eura, ali sam na svu sreću telefonskim pozivom banci uspjela za taj dan podići limit i izvršiti plaćanje do kraja.
U slučaju da sve prođe uredno hospitalizacija traje ukupno tri dana (u mom slučaju zaprimljena sam na odjel u četvrtak poslijepodne, a otpuštena u subotu u podne) te u većini slučajeva dolazi, po onome što mi je rečeno, i do povrata djela sredstava na IBAN karticu čiju su kopiju napravili pri prvom dolasku. Bitno im je da je to ujedno i račun sa kojeg se vršilo plaćanje jer povrat na neki drugi račun ne vrše.
Nakon plaćanja sam se vratila u bolnicu i taj dan jedino što se radi je feticid. Za vrijeme feticida partner ne može biti u prostoriji, vrše ga glavna medicinska sestra i doktorica. Ne dobiva se nikakva vrsta anestezije ni lijekova jer isti otežavaju ionako kompliciran postupak. Doktorica iglom kroz maternicu ubrizga u djetetovo srce kombinaciju lijekova koji u roku par sekundi zaustavljaju otkucaje. Postupak je u mom slučaju trajao nešto više od 30min, nije izrazito bolan, ali svakako se treba pripremiti na neugodu koju nosi. Po završetku postupka sam ostala u toj prostoriji još otprilike sat vremena, uveli su i zaručnika te smo s medicinskom sestrom popunili još podataka o samoj trudnoći i povijesti bolesti u obiteljima. Upozorena sam kako je moguće da tijekom dana osjetim blaže kontrakcije maternice koje se mogu činiti kao da se beba još miče, ali da je to nakon postupka nemoguće. Nakon toga smo s dvije stažistice popunjavali još dokumentacije, detaljno su se bazirali na sve moje prijašnje bolesti, trenutno zdravstveno stanje i općenito sve informacije koje im mogu biti bitne ukoliko dođe do nekih komplikacija. Jako je bitno sa sobom imati nalaz na kojem se vidi krvna grupa i to je par puta naglašeno i pisanim i usmenim putem.
Tu sam morala popiti dvije tablete koju su maternicu pripremale za porod koji je bio dogovoren sutradan. Odveli su me u sobu u kojoj su bila dva kreveta, no u istoj sam bila sama i zaručnik je mogao cijelo vrijeme biti samnom (nije mogao spavati u bolnici) iako je službeno vrijeme posjeta prošlo. Navečer kada je došla vizita sam tražila da mi daju tabletu za smirenje kako bi mogla spavati i odmoriti koliko je najviše moguće za sljedeći dan.
Idući dan zaručnika su bez ikakvih problema pustili na odjel i kod mene u sobu nešto poslije 9h, a u 10h sam dobila tabletu za poticanje induciranog pobačaja i vaginalno ketonal za ublažavanje bolova. Objašnjeno mi je kako je djelovanje tablete individualno, da u sljedeća 3 sata očekujem početak trudova te da pozovemo sestru ukoliko bolovi budu prejaki kako bi dobila injekciju za smanjenje bolova, a da u rađaonu idemo kada budem 3 prsta otvorena. Blage kontrakcije su počele za otprilike 30 min nakon uzimanja tablete, a u roku dva sata su bolovi postali izrazito jaki. Jedna od nuspojava tablete u kombinaciji sa trudovima je i povraćanje, tako da i na to treba biti spreman. Kada su bolovi postali izrazito jaki pozvali smo sestru (postoji tipka pored kreveta), obavljen je pregled, ustanovljeno da nisam dovoljno otvorena za rađaonu i savjetovali su me da mi ne daju injekciju za smanjenje bolova jer ona može zaustaviti trudove, tako da sam rekla da je u tom slučaju ne želim.
Tri sata nakon primitka prve tablete piju se još dvije, a dvije dodatne se drže u ustima 20 min te se onda popiju. Nakon što se popiju ove tablete trudovi postaju jači, duže traju te je i razmak između njih kraći, a mučnina je jača. U roku 2 sata sam bila u rađaoni gdje mi je ponuđena maska za udisanje plina za smanjenje bolova na koju sam pristala, a isto tako sam tražila i epiduralnu koja mi je nakon kratkih konzultacija s anesteziologom i omogućena. S obzirom da sam od tableta povraćala uvedena mi je infuzija kako bi mi se vratio dio snage da izdržim porod.
U rađaoni je bila prisutna samo babica, koja nas je odmah pitala želimo li bebu vidjeti i ponudila da po završetku poroda naprave otisak stopala ili ruke. Kako ništa od navedenog nismo željeli, za vrijeme samog poroda zaručnik je izašao van kako bebu ne bi vidio te kada je porod završio i beba bila iznesena iz rađaone su ga pozvali unutra.
Po završetku poroda se standardno ostaje još sat vremena u rađaoni kako bi se uvjerili da je sve u redu. Sve skupa od trenutka kada sam popila prvu tabletu do završetka poroda je trajalo nešto kraće od 8 sati.
U rađaoni su nas odmah pitali ima li dijete ime i mogli smo odabrati način pokopa. Nudile su se dvije opcije: da sami o svom trošku organiziramo s pogrebnim društvom prijevoz tijela za Hrvatsku i pokop ovdje ili kremiranje i prosipanje pepela na Ljubljanskom groblju gdje postoji poseban dio na kojem se prosipa pepeo beba koji se zove Plac Zvončića te u tom slučaju ne snosimo nikakav trošak. Odabrali smo drugu opciju, potpisali pristanak i dobili potvrdu o svom odabiru gdje je odmah bio naveden datum i točan sat prosipanja pepela ukoliko istome želimo prisustvovati (bitna napomena je da o ovome ne informiraju naknadno, to piše i na dokumentu).
Iz rađaone sam vraćena u sobu, ovdje su čak pitali želimo li da zaručnik tu noć prespava u bolnici, ali s obzirom da smo već platili noćenje u hotelu, rekli smo da nema potrebe. Iduće jutro sam nakon doručka, vizite i pregleda dobila otpusno pismo, naputke na što paziti i kako se ponašati i puštena sam kući.
Jedna stvar koju mi nitko nije napomenuo je da će ubrzo nakon poroda krenuti laktacija, kod mene se u roku od 48 sata razvio mastitis i svakako je preporuka da se odmah kontaktira ginekolog i da se traže tablete za prestanak laktacije.
U našem slučaju nismo dobili povrat djela novca već smo na kućnu adresu dobili račun koji obuhvaćao sve troškove hospitalizacije unutar ta tri dana (uključujući i ono što je bilo plaćeno pri dolasku u Ljubljanu) te smo zbog korištenja epiduralne i maske za smanje bolova morali doplatiti još 582eur.
S obzirom da je u pitanju bila genetska bolest te da planiramo u budućnosti drugo dijete, odlučili smo se odraditi i genetska testiranja. Pokušala sam prvo dogovoriti sve u Hrvatskoj, ali su toliko zakomplicirali situaciju da je bilo jednostavnije i za naše mentalno zdravlje lakše da i to odradimo u Ljubljani. S bolnicom sam opet mailom dogovorila odmah sljedeći tjedan po otpust iz bolnice da oni izoliraju bebin DNA, a kada sam vidjela da nema smisla raditi išta kod nas, tražila sam da se kod njih odradi i genetsko testiranje. Račun u iznosu 935eur sam dobila na mail i platila internet bankarstvom, on uključuje: izolaciju DNA 40eur, genetsko testiranje 820eur i genetsko savjetovanje kada dobijemo rezultate u iznosu 75eur.
Mislim da je bitno da sve žene koje se nažalost nađu u mojoj situaciji znaju da su slovenski liječnici i medicinske sestre u potpunosti drugačiji od onih s kojima se susrećemo kod nas. Apsolutno svaka osoba s kojom sam komunicirala je bila puna empatije i razumijevanja i spremna pomoći, a posebno babica koja je bila prisutna pri porodu.
Odjel na kojem sam bila smještena je odjel na kojem su isključivo trudnice koje imaju komplikacije u trudnoći i na tom odjelu nikada ne budu bebe smještene. Soba se dezinficira nekoliko puta dnevno, hrana je fina, između obroka nude čajeve i voće. U bolnicu se čak ne mora nositi ni svoju odjeću jer se svaki dan dobiva čista spavaćica (ukoliko je potrebno može i više puta dnevno), pored kreveta se nalazi pakiranje jednokratnih trudničkih gaćica i uložaka za korištenje nakon poroda, ovo isto stalno nadopunjuju (doslovno mi nisu dali da koristim svoje stvari te su mi pri odlasku iz bolnice znajući da me čeka dug put do doma dali još gaćica i uložaka da nosim, iako sam navela da imam svojih).
WC i kupaonica se nalaze između dvije sobe te se dijele, ali u ovom vremenu šta sam provela tamo ni to nije bio problem. U sobama nema televizora, pa je dobro od kuće si ponijeti neku knjigu ili nešto što će skrenuti misli sa svega.
Nakon što sve ovo prođe kreće administracijska noćna mora. Sukladno zakonu imam pravo na 3 mjeseca dopusta zbog smrti djeteta, ali u trenutku vraćanja u Hrvatsku sa sobom sam imala samo potvrde iz bolnice na kojima je stajalo da sam izgubila dijete, što po HZZO-u nije dovoljno za otvaranje dopusta. Bolnica je odmah po porodu poslala u svoj matični ured informaciju o smrti, a oni onda na moju kućnu adresu šalju izjavu o osobnom imenu djeteta koju sam trebala ispuniti i poslati im. Uz navedeno su tražili i izjavu o mom bračnom statusu koja je trebala biti prevedena kod sudskog tumača (plaćeno u Osijeku 27.50 eura). Ovaj dio izrazito dugo traje, mislim da je dovoljno reći da do danas nisam dobila rodni list svog djeteta ni potvrdu o smrti te trenutno izgleda da ću se prije vratiti na posao nego što ću imati pravo na otvaranje dopusta, trenutno sam u dogovoru sa svojom ginekologicom na običnom bolovanju koje je financijski znatno manje plaćeno od dopusta.
Tijekom mog boravka u bolnici, zaručnik je odsjeo u hotelu Meksiko, odabrali smo taj hotel jer je udaljen 2 min hoda od djela bolnice u kojem sam bila smještena. Oko cijelog bolničkog kompleksa postoji više naplatnih parkirališta, mi smo odabrali zatvoreno parkiralište koje je bilo pokriveno kamera (vidjeli smo ga u prolazu na putu prema bolnici) jer u tom trenutku u samom hotelu više nije bilo slobodnih parkirnih mjesta. Cijena smještaja za dva noćenja s doručkom preko Booking- je iznosila: 246eur. Vinjetu smo kupili online prilikom prvog odlaska u Ljubljanu i uzeli smo onu koja vrijedi mjesec dana i košta 32eur. Trošak puta iz Osijeka u Ljubljanu i natrag nas je oba puta izašao oko 130eura.
Ukupan bolnički trošak – 6.068,70 eura:
– ultrazvuk – 125.00
– zasjedanje komisije – 80.56
- – priprema za komisiju -254.00
- – očitanje MR-a – 47.14
- – 1. genetsko savjetovanje – 75.00
- – feticid – 770.00
- – hospitalizacija – 2582.00
- – obdukcija – 1200.00
- – 2. genetsko savjetovanje – 75.00
- – izolacija DNA – 40.00
- – genetsko testiranje – 820.00