Tortura u Petrovoj

Moj prekid trudnoće trebao je biti prekid na zahtjev u 12+4 dana. Moja trudnoća je bila uredno praćena od strane moje doktorice sve do trenutka kada je mini anomaly scanom utvrđen fetalni hidrops. To je bio razlog zbog kojeg smo se moj partner i ja odlučili na prekid trudnoće.

S obzirom da sam se zahvaljujući vašoj stranici educirala kako postupak izgleda (i što mi je sve potrebno kako bi podnijela zahtjev) stigli smo u Petrovu i napravili ultrazvuk. Krvnu grupu smo imali, a krvnu sliku nije potrebno više raditi. Čekali smo pregled kod doktora misleći da će nam dati lijekove potrebne za medikamentozni prekid trudnoće. Doktor koji nas je primio je rekao da će zahtjev za prekid morati ići na Komisiju jer je trudnoća prošla 10. tjedan. Bila sam upoznata sa zakonom i znala sam da u njemu piše da se prekid trudnoće na zahtjev bez Komisije može odraditi do kraja 10. tjedna od začeća, što je prema uvriježenom praćenju tjedana trudnoće kraj 12. tjedna. Kada sam doktoru spomenula Zakon rekao je da ja sa njime nemam što raspravljati i da je njegova odluka da se ide sa zahtjevom na Komisiju.

To mi je bio prvi šok jer sam tada shvatila da svaki doktor po svojoj volji interpretira zakonske odredbe (brojanje tjedana trudnoće) i ima moć oduzeti mi pravo donošenja moje odluke, što mi je ulilo ogromno nepovjerenje u cijeli zdravstveni sustav i provođenje zakona u bolnicama. Odluka Komisije je došla sljedeći dan i odobrila zahtjev jer su rekli da dijete i onako ne bi preživjelo.

Sljedeći dan sam zaprimljena u bolnicu i proces medikamentoznog pobačaja je započeo. S obzirom da je bilo premalo kreveta za pacijentice prebacivali su me sa odjela na odjel da bi naposljetku završila u predrađaonici. U više navrata sam od doktora iz rađaonice upitana zašto sam ovdje i zašto nisam to doma odradila jer zauzimam krevete za ostale pacijentice. Iznimno suosjećam sa svim ženama koje su trebale bolničko liječenje u tom trenutku i nikome nisam željela zauzimati mjesto kako bi primile pomoć koja im je potrebna. Osjećala sam se izrazito loše i odbačeno zbog svih komentara i stava doktora. Nisam mogla dočekati da to sve završi kako bi što prije došla doma.

Nakon par dana uzimanja tableta išla sam na pregled kojim bi se ustanovilo jesu li svi produkti začeća izašli. Taj pregled koji je odradio mlađi doktor bilo je svakako najgore i traumatičnije iskustvo koje sam doživjela. Grubost i čak mogu reći nepotrebna agresija doktora tijekom pregleda je bilo malo je reći dehumanizirajuća. Tijekom cijelog pregleda pa i nakon, kada se ustanovilo da je posteljica zaostala i da moram ići na kiretažu, doktor se ponašao kao da me nema u prostoriji. U niti jednom trenutku mi se nije obratio, osim trenutka kada sam ga molila kroz suze da ne bude toliko grub tijekom pregleda, dobila sam samo značajan iznerviran pogled. Kada smo se vraćali u liftu, samo je kolegici prokomentirao „ajde nje smo se riješili“, aludirajući, s obzirom da moram na kiretažu – imati će slobodan krevet. U istom sam danu išla na kiretažu. Doktorica na drugom odjelu koja me nakon kiretaže zaprimila nije imala nikakvih informacija kako je kiretaža prošla, čak je mene pitala jesu li mi nešto rekli: „Gospođo, tko vas je operirao? Ja nisam dobila informaciju da je kiretaža uredno odrađena“. Takvo neznanje me prestrašilo pa sam je molila da sazna tko me operirao i da me informiraju kako je sve prošlo. Nakon što je prokomentirala da je doktor zaposlen i nema vremena objašnjavati operaciju ipak sam dobila potvrdu od doktora da je sve bilo uredu. Sljedeći dan sam otpuštena sa šturim otpusnim pismom.